Zagreb, 24. siječnja 2012. – Većina najvažnijih i najvećih egipatskih političkih stranaka obvezala se na provođenje ambiciozne reforme na polju ljudskih prava u procesu tranzicije. Istovremeno, stranke su dvojile ili su glatko odbile obvezati se na zaustavljanje diskriminacije, zaštitu prava žena i ukidanje smrtne kazne, navodi Amnesty International u današnjem priopćenju.
Uoči parlamentarnih izbora koji su započeli u studenom, AI je zatražio od stranaka koje su se kandidirale na izborima da potpišu „Manifest o ljudskim pravima“. Manifest sadrži deset ključnih mjera, a pristupanjem istom stranke bi jasno pokazale da su ozbiljne u namjeri da provedu značajne reforme na polju ljudskih prava.
Amnesty International uputio je manifest na adrese 54 političke stranke i zatražio sastanke s 15 glavnih stranaka, od kojih je 9 podržalo manifest; neke stranke u cijelosti, dok su druge podržale samo neke od zahtjeva. Ostale tri stranke dale su usmenu povratnu informaciju. Jedna od njih je i Al Nour stranka koja je dobila 125 mjesta u parlamentu, a složila se usmeno sa svim zahtjevima, izuzev ukidanja smrtne kazne i zaštite prava žena.
Stranka slobode i pravde, koja je osvojila najveći broj mandata u novoj Narodnoj skupštini (234 mjesta u parlamentu), bila je jedna od tri stranke koje nisu dale konkretan odgovor na zahtjeve, unatoč velikim naporima Amnesty Internationala da stranka iznese svoja stajališta.
„Prva sjednica novog parlamenta održat će se ovaj tjedan i ohrabrujuće je to što su mnoge vodeće stranke surađivale s nama i bile spremne podržati ambiciozne zahtjeve za promjenama na polju suzbijanja mučenja, zaštite stanovnika sirotinjskih četvrti i osiguravanja pravičnog suđenja,“ izjavio je Philip Luther, privremeni direktor Amnesty Internationala za Bliski istok i sjevernu Afriku.
„Ali uznemirujuće je da se veći broj stranaka odbio obvezati na osiguravanje jednakih prava za žene. Uz samo nekolicinu žena koje zauzimaju mjesta u novom parlamentu, u Egiptu i dalje ostaju ogromne prepreke za žensko ostvarivanje značajnije uloge u političkom životu zemlje.
„Pozivamo novi parlament da iskoristi mogućnost koju pruža izrada novog ustava kako bi osigurao sva prava za sve ljude u Egiptu. Pritom temelj mora biti nediskriminacija i rodna ravnopravnost.“
Egipatska socijaldemokratska partija i Narodni socijalistički savez jedine su stranke koje su podržale sve zahtjeve Manifesta, dok su gotove sve stranke, od onih 12 koje su odgovorile, podržale prvih sedam točaka Manifesta.
Tih sedam točaka uključuju i obvezu zaštite građanskih i političkih prava. Glavna obećanja uključuju ukidanje izvanrednog stanja koje je na snazi već trideset godina, suzbijanje mučenja, podržavanje slobode izražavanja i okupljanja, osiguravanje pravičnih suđenja i istraživanje kršenja ljudskih prava počinjenih pod vladavinom Hosnija Mubaraka.
AI je također dobio obećanja od gotovo svih stranaka da će zaštititi prava onih koji žive u sirotinjskim četvrtima i osigurati ekonomska, socijalna i kulturna prava svim Egipćanima.
Osmi zahtjev, za okončanjem diskriminacije, prihvatila je većina stranaka, ali je nekoliko njih navelo da ne mogu prihvatiti prijedlog Amnesty Internationala za ukidanjem diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Dvije stranke u svojim su komentarima sugerirale da je problem diskriminacije Kopta, uključujući i izgradnju crkvi, navodno preuveličan.
Dosta je stranaka bilo rezervirano prema devetom zahtjevu koji poziva na zaštitu prava žena, uključujući jednaka prava žena kad su u pitanju brak, rastava braka, skrbništvo nad djecom i nasljedstvo. Nekoliko se stranaka pozvalo na islamski zakon u objašnjenju zašto se ne mogu obvezati na ispunjenje ovog obećanja.
Većina je stranaka bila rezervirana prema desetoj točki manifesta koja poziva na ukidanje smrtne kazne, navodeći ili da je to u suprotnosti s Islamom, ili da će nastaviti razmatrati taj problem. Čak su i dvije stranke koje su sklone ukidanju smrtne kazne izjavile da je ovo dugoročni cilj koji se ne može postići u narednim godinama.
„Pravi ispit za političke stranke bit će pretvaranje ovih zahtjeva u inicijative u parlamentu za ukidanje represivnih zakona iz Mubarakove ere, reformu policije i sigurnosnih službi te donošenje zakona koji će štititi ljudska prava i prekinuti tradiciju njihovog kršenja“, izjavio je Philip Luther. „Jedna od prvih mjera treba biti ukidanje omraženog izvanrednog stanja.“
„Žene i muškarci stajali su tijekom prosvjeda rame uz rame i zajedno odigrali presudnu ulogu u pokretu koji je svrgnuo predsjednika Mubaraka s vlasti i doveo do ovih izbora. Negiranje ravnopravnosti raspršilo bi nadu da Egipat ulazi u novu eru poštivanja prava i dostojanstva svih ljudi.“
