Postoji niz temeljnih vrijednosti i načela koji čine bit same ideje ljudskih prava. Na tim se načelima temelje ljudska prava navedena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Ovdje ćemo izložiti neka od njih:
SLOBODA
Svi smo upoznati s terminom sloboda, no ona može imati različita značenja. Sloboda može značiti “sloboda od” i “sloboda za”.
“Sloboda od” uključuje slobode koje utječu na naše fizičko ili psihičko stanje, kao što su: sloboda od ropstva, sloboda od mučenja i zlostavljanja, sloboda od samovoljnog uhićenja i zatvaranja te sloboda od nepravičnog suđenja, progona i diskriminacije.
“Sloboda za” uključuje one slobode koje nam omogućuju da ispunimo svoje težnje kao ljudska bića. Ona uključuje slobodu govora, udruživanja i mirnog okupljanja, pravo na državljanstvo i pravo na sudjelovanje u upravi svoje zemlje, slobodu vjere i uvjerenja, slobodu vezanu uz seksualno opredjeljenje i odabir bračnog partnera, kao i slobode vezane uz ekonomska prava – primjerice pravo na vlasništvo i rad uz naknadu.
Ljudska prava podrazumijevaju odgovornost poštivanja prava drugih ljudi. Tako ”sloboda za”znači dopustiti i ostalima iste slobode.
JEDNAKOPRAVNOST
Ovo je još jedan termin o kojem su mnogi ljudi puno toga čuli, a koji čini bit ideje ljudskih prava. Mnogo je kampanja za rasnu ili seksualnu jednakopravnost. Sve te kampanje proizlaze iz težnje svih ljudskih bića da se s njima postupa jednakopravno i da imaju jednake mogućnosti, usprkos razlikama koje između njih postoje. Ta ideja temelji se na činjenici da je svima nama, usprkos mnogim različitostima (bilo da se radi o našem etničkom podrijetlu, spolu, boji kože, vjeri itd.), jedna stvar zajednička – svi smo mi ljudska bića. Upravo zbog toga što smo svi ljudska bića, zavrijeđujemo i jednaka prava, bilo politička (na primjer pravo na glasovanje), građanska (što znači da se isti zakoni i pravni postupci jednako primjenjuju na sve građane jedne nacije) ili socio-ekonomska.
TOLERANCIJA
Bit ljudskih prava čini i načelo tolerancije. Ono podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama. Do nekih kršenja ljudskih prava dolazi zbog nesposobnosti vlada ili pojedinaca/ki da uzmu u obzir i toleriraju različitosti drugih. Kao krajnji primjer može se uzeti jedan vojni režim koji iskorjenjuje različitosti koje smatra prijetećima. U blažem slučaju, nedostatak tolerancije vodi do stvaranja osobnih predrasuda i diskriminacije grupa ili pojedinaca/ki.
UNIVERZALNOST I NEOTUĐIVOST
Ljudska prava su univerzalna, to jest ona pripadaju svakom pojedincu/ki jednostavno zato što je ljudsko biće. Ona su također neotuđiva. To znači da nisu privilegija koja se kaznom može oduzeti. Jednako tako, ona nisu nagrada za ispunjenje određenih moralnih kriterija. Niti jedna vlada, grupa ili pojedinac/ka ne mogu drugima oduzeti ova prava — jednako kao što nitko nikome ne može zanijekati da je ljudsko biće. Oni koji podržavaju smrtnu kaznu često izjavljuju da određeni ljudi zbog svojih djela više ne zaslužuju svoja prava. Takve izjave u suprotnosti su s temeljnim načelima ljudskih prava.
SOLIDARNOST
Svima nam je zajedničko to što smo ljudska bića. Ljudska prava potiču nas da ne štitimo samo vlastita prava ili da pasivno odobravamo ljudska prava, već da aktivno radimo u korist drugih ljudi, to jest da djelujemo solidarno s onima čija su prava povrijeđena. Solidarnost znači da vlade, grupe i pojedinci/ke dijele odgovornost za poštivanje prava svih ljudi. Univerzalno poštivanje ljudskih prava bit će ostvareno samo ako ljudi svojim djelovanjem to osiguraju. Upravo ovo načelo solidarnosti provlači se kroz rad organizacija za ljudska prava.
