Amnestyjev izvještaj „Militias threaten hopes for new Libya“ bilježi rasprostranjena i ozbiljna kršenja ljudskih prava, uključujući i ratne zločine. Kršenja su počinile brojne paravojne postrojbe, na čijoj su meti oni koje smatraju Gadafijevim lojalistima. Zabilježeni su i slučajevi nezakonitog pritvaranja i mučenja – ponekad i do smrti.

I afrički doseljenici i izbjeglice žrtve su napada iz osvete prilikom kojih se prisilno raseljavaju čitave zajednice, a vlasti ne čine ništa kako bi istražile ta kršenja ljudskih prava i pozvale počinitelje na odgovornost. ”Paravojne postrojbe u Libiji u velikoj su mjeri izvan kontrole, a nekažnjavanje koje uživaju samo potiče buduća kršenja te održava nestabilnost i nesigurnost” izjavila je Donatella Rovera, viša savjetnica Amnesty Internationala za krizu na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

“Prije godinu dana Libijci su, zahtijevajući pravdu, riskirali svoje živote. Danas su nezakonite naoružane postrojbe koje nekažnjeno gaze ljudska prava ugrozile nadanja libijskog naroda. Jedini način da se prekinu ukorijenjenje prakse desetljeća kršenja ljudskih prava pod autoritarnom vladavinom pukovnika Gadafija jest osigurati da nitko ne bude iznad zakona i da se provode istrage o tim kršenjima.“

U siječnju i početkom veljače 2012., delegacija Amnesty Internationala obišla je 11 pritvoreničkih objekata pod kontrolom različitih paravojnih snaga u središnjoj i zapadnoj Libiji. U 10 od 11 pritvora, pritvorenici su izjavili da su ih mučili ili da su bili zlostavljani. Amnestyjevim delegatima pokazali su ozljede uzrokovane nedavnim zlostavljanjima. Nekoliko je pritvorenika reklo da su priznali silovanja, ubijanja i druge zločine koje nisu počinili samo da bi ih prestali mučiti.  Od rujna je najmanje 12 pritvorenika koje su držale paravojne postrojbe umrlo nakon što su bili mučeni. Njihova tijela su bila prekrivena modricama, ranama i posjekotinama, a nekima su bili iščupani nokti.

Pojedinci koji su bili zatvoreni u gradovima kao što su Tripoli, Gharyan, Misratah, Sirt i Zawiya i uokolo njih rekli su AI-ju da su ih vješali za noge te ih satima tukli bičevima, kablovima, plastičnim crijevima, metalnim lancima i drvenim palicama, a primali su i elektrošokove.

U pritvoru u Misrati delegat Amnesty Internationala vidio je naoružane članove paravojnih postrojbi kako premlaćuju pritvorenike te im prijete. To su bili pritvorenici koji su prema naredbama trebali biti oslobođeni. Stariji pritvorenik iz Tawargha je ščućuren čučao uza zid i plakao, dok ga je mlatio i prijetio mu pripadnik paravojske koji je rekao Amnesty Internationalu : “Oni iz Tawargha neće biti pušteni ili ćemo ih ubiti.”

U centru za ispitivanje u Misrati i Tripoliju Amnesty International pronašao je pritvorenike koje su istraživači pokušali sakriti, a koji su bili teško mučeni – jedan tako teško da je jedva mogao kretati se ili govoriti. Nije poznata niti jedna učinkovita istraga provedena u slučajevima mučenja, čak ni u slučajevima kada su pritvorenici umrli nakon što su bili mučeni u sjedištima paravojnih postrojbi ili u centrima za ispitivanje, koje su formalno ili neformalno povezane sa središnjim vlastima.

“Paravojnim postrojbama za koje postoje podaci o kršenju ljudskih prava pritvorenika jednostavno ne bi trebalo dopustiti da drže ikoga i svi pritvorenici trebali bi odmah biti prebačeni u ovlaštene pritvore pod kontrolom Nacionalnog prijelaznog vijeća.” Istraživanja nisu provedena ni o drugim teškim kršenjima, kao što su izvansudska pogubljenja pritvorenika i drugi ratni zločini, uključujući ubojstva oko 65 ljudi čija su tijela pronađena 23. listopada u hotelu u Sirtu koji je služio kao baza oporbenim borcima iz Misrate.

Pripadnici paravojnih postrojbi mogu se vidjeti na videosnimci koju je pribavio Amnesty International kako udaraju skupinu od 29 muškaraca u svom pritvoru i prijete im da će ih ubiti. Čuje se kako jedan govori: “Sve ih skupi i ubij ih”. Njihova tijela su bila među onima koja su pronađena tri dana kasnije u hotelu, mnoga sa rukama vezanim na leđima i metkom u glavi.

Libijske vlasti do sada nisu poduzele nikakve radnje protiv paravojnih postrojbi koje su prisilno raselile cijele zajednice – što je zločin po međunarodnom pravu. Paravojska iz Misrate protjerala je cjelokupno stanovništvo grada Tawargha, oko 30. 000 ljudi, te opljačkala i spalila njihove domove iz osvete zbog zločina za koje su neki iz Tawargha optuženi da su počinili tijekom sukoba. Tisuće pripadnika plemena Mashashya na sličan su način bili
izbačeni iz svog sela od strane paravojnih snaga iz Zintana. Ove i druge zajednice ostaju i dalje raseljene u improviziranim kampovima diljem zemlje, a ništa nije poduzeto kako bi se počinitelje privelo pravdi ili dopustilo raseljenim zajednicama da se vrate kući.

“Nekažnjavanje paravojnih postrojbi šalje poruku da se takva kršenja ljudskih prava toleriraju i pridonosi tome da takve prakse postanu prihvaćene. Osobe odgovorne za kršenja moraju biti pozvane na odgovornost za svoje postupke i uklonjene s položaja koji im može omogućiti da ponove takve povrede ljudskih prava”, navodi Donatella Rovera.  ”Nužno je da libijske vlasti odlučno pokažu svoje opredjeljenje za okretanjem nove stranice nakon desetljeća sustavnog kršenja ljudskih prava. To mogu učiniti tako da obuzdaju paravojne postrojbe, istraže sva prošla i sadašnja kršenja te procesuiraju odgovorne u skladu s međunarodnim pravom.”

Click here to view the embedded video.

Amnesty International Hrvatske poziva vas u kino, na otvaranje kampanje “Oružje pod kontrolu!”. Filmski program organiziramo u suradnji s Dokukinom i Restartom. Ovom kampanjom zalažemo se za donošenje Globalnog sporazuma o trgovini oružjem kojim bi se definirali jasni i strogi kriteriji trgovine i transfera oružja i streljiva.

Filmski program održat će se u petak, 17.02. s početkom u 19 sati, a prikazivat će se film pod nazivom “Mešetarenje lakim naoružanjem”, redatelja Sandera Franckena. Osim filmske projekcije, u petak ćemo organizirati i okrugli stol na kojem će gostovati profesor Vlatko Cvrtila s Fakulteta političkih znanosti, te Igor Tabak, vojni analitičar.

Globalni sporazum, čije se donošenje očekuje tijekom 2012. u UN-u, trebao bi onemogućiti trgovinu i transfer oružja i streljiva u one zemlje u kojima postoji znatan rizik da će isti biti upotrijebljeni za teška kršenja ljudskih prava. Primjer potrebe za ovakvim sporazumom jest i trenutno stanje ljudskih prava u zemljama poput Sirije, Egipta ili drugih zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike – dok izražavaju solidarnost s narodima tih zemalja, neke države i dalje izvoze oružje tamošnjim vlastima i time izravno omogućuju zločine protiv čovječnosti i druga kršenja prema međunarodnom pravu.

„Ukoliko se 47 zemalja članica Vijeća Europe ne uozbilji u primjenjivanju Konvencije, poštivanje ljudskih prava u Europi bit će ozbiljno ugroženo“, izjavio je Nicolas Berger, direktor Ureda za europske institucije Amnesty Internationala. „Nacionalne vlasti moraju poboljšati provedbu Konvencije i presuda Europskog suda za ljudska prava. Na taj će se način spriječiti preopterećenost Suda velikim brojem slučajeva. Nipošto nije rješenje ono što predlažu Velika Britanija i Švicarska, a to je ograničavanje jurisdikcije Suda ili ograničavanje javnog pristupa Sudu.“

Iako se broj zaostalih slučajeva na Sudu u posljednje vrijeme smanjio, još uvijek se ulaže znatan napor kako bi se osigurali resursi potrebni za velik broj individualnih pritužbi. Amnesty International smatra da bi pravo na individualne pritužbe trebalo biti očuvano u potpunosti, te da bi ga, umjesto da ga se ističe kao problem, trebalo shvatiti kao temeljno jamstvo učinkovitosti sustava zaštite koji Konvencija pruža. Organizacija tvrdi da se ograničavanjem pristupa Sudu riskira uskraćivanje pravde žrtvama kršenja ljudskih prava.

Dodatne informacije

Parlamenatrna skupština Vijeća Europe sastoji se od članova iz svih 47 nacionalnih parlamenata. Ova će Skupština u siječnju  razmatrati i glasati o nacrtu rezolucije i preporukama za „Jamčenje autoriteta i učinkovitosti Europske konvencije o ljudskim pravima“ (Guaranteeing the authority and effectiveness of the European Convention on Human Rights), koje se temelje na izvještaju Marie-Louise Bemelmans-Videc, u ime Odbora za pravne poslove i ljudska prava (Committee on Legal Affairs & Human Rights).

Države članice Vijeća Europe razmatraju načine reforme Europskog suda za ljudska prava. Švicarska i Ujedinjeno Kraljevsto su iznijele prijedloge koji uključuju dodavanje novog kriterija prihvatljivosti, koji bi omogućio da Sud razmatra znatno manji broj slučajeva kršenja ljudskih prava. Te su dvije zemlje također predložile uvođenje tzv. „sunset clause“, prema kojoj bi neke vrste pritužbi bile automatski odbijene, prije donošenja ikakve sudske presude.

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno predsjeda Odborom ministara Vijeća Europe, glavnim tijelom koje donosi odluke. Cilj te zemlje je da prije kraja svog predsjedanja u svibnju bude postignut dogovor o paketu mjera za reforme Suda. Britanski premijer će se danas obratiti Skupštini, nakon što je to jučer učinio britanski ministar za Europu.

Uoči parlamentarnih izbora koji su započeli u studenom, AI je zatražio od stranaka koje su se kandidirale na izborima da potpišu „Manifest o ljudskim pravima“. Manifest sadrži deset ključnih mjera, a pristupanjem istom stranke bi jasno pokazale da su ozbiljne u namjeri da provedu značajne reforme na polju ljudskih prava.

Amnesty International uputio je manifest na adrese 54 političke stranke i zatražio sastanke s 15 glavnih stranaka, od kojih je 9 podržalo manifest;  neke stranke u cijelosti, dok su druge podržale samo neke od zahtjeva. Ostale tri stranke dale su usmenu povratnu informaciju. Jedna od njih je i Al Nour stranka koja je dobila 125 mjesta u parlamentu, a složila se usmeno sa svim zahtjevima, izuzev ukidanja smrtne kazne i zaštite prava žena.

Stranka slobode i pravde, koja je osvojila najveći broj mandata u novoj Narodnoj skupštini (234 mjesta u parlamentu), bila je jedna od tri stranke koje nisu dale konkretan odgovor na zahtjeve, unatoč velikim naporima Amnesty Internationala da  stranka iznese svoja stajališta.

„Prva sjednica novog parlamenta održat će se ovaj tjedan i ohrabrujuće je to što su mnoge vodeće stranke surađivale s nama i bile spremne podržati ambiciozne zahtjeve za promjenama na polju suzbijanja mučenja, zaštite stanovnika sirotinjskih četvrti i osiguravanja pravičnog suđenja,“ izjavio je Philip Luther, privremeni direktor Amnesty Internationala za Bliski istok i sjevernu Afriku.

„Ali uznemirujuće je da se veći broj stranaka odbio obvezati na osiguravanje jednakih prava za žene. Uz samo nekolicinu žena koje zauzimaju mjesta u novom parlamentu, u Egiptu i dalje ostaju ogromne prepreke za žensko ostvarivanje značajnije  uloge u političkom životu zemlje.

„Pozivamo novi parlament da iskoristi mogućnost koju pruža izrada novog ustava kako bi osigurao sva  prava za sve ljude u Egiptu. Pritom temelj mora biti nediskriminacija i rodna ravnopravnost.“

Egipatska socijaldemokratska partija i Narodni socijalistički savez jedine su stranke koje su podržale sve zahtjeve Manifesta, dok su gotove sve stranke, od onih 12 koje su odgovorile, podržale prvih sedam točaka Manifesta.

Tih sedam točaka uključuju i obvezu zaštite građanskih i političkih prava. Glavna obećanja uključuju ukidanje izvanrednog stanja koje je na snazi već trideset godina, suzbijanje mučenja, podržavanje slobode izražavanja i okupljanja, osiguravanje pravičnih suđenja i istraživanje kršenja ljudskih prava počinjenih pod vladavinom Hosnija Mubaraka.

AI je također dobio obećanja od gotovo svih stranaka da će zaštititi prava onih koji žive u sirotinjskim četvrtima i osigurati ekonomska, socijalna i kulturna prava svim Egipćanima.

Osmi zahtjev, za okončanjem diskriminacije, prihvatila je većina stranaka, ali je nekoliko njih navelo da ne mogu prihvatiti prijedlog Amnesty Internationala za ukidanjem diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Dvije stranke u svojim su komentarima sugerirale da je problem diskriminacije Kopta, uključujući i izgradnju crkvi, navodno preuveličan.

Dosta je stranaka bilo rezervirano prema devetom zahtjevu koji poziva na zaštitu prava žena, uključujući jednaka prava žena kad su u pitanju brak, rastava braka, skrbništvo nad djecom i nasljedstvo. Nekoliko se stranaka pozvalo na islamski zakon u objašnjenju zašto se ne mogu obvezati na ispunjenje ovog obećanja.

Većina je stranaka bila rezervirana prema desetoj točki manifesta koja poziva na ukidanje smrtne kazne, navodeći ili da je to u suprotnosti s Islamom, ili da će nastaviti razmatrati taj problem. Čak su i dvije stranke koje su sklone ukidanju smrtne kazne izjavile da je ovo dugoročni cilj koji se ne može postići u narednim godinama.

„Pravi ispit za političke stranke bit će pretvaranje ovih zahtjeva u inicijative u parlamentu za ukidanje represivnih zakona iz Mubarakove ere, reformu policije i sigurnosnih službi te donošenje zakona koji će štititi ljudska prava i prekinuti tradiciju njihovog kršenja“, izjavio je Philip Luther. „Jedna od prvih mjera treba biti ukidanje omraženog izvanrednog stanja.“

„Žene i muškarci stajali su tijekom prosvjeda rame uz rame i zajedno odigrali presudnu ulogu u pokretu koji je svrgnuo predsjednika Mubaraka s vlasti i doveo do ovih izbora. Negiranje ravnopravnosti raspršilo bi nadu da Egipat ulazi u novu eru poštivanja prava i dostojanstva svih ljudi.“

Danas su aktivisti Amnesty Internationala Hrvatske prikupljene apele i peticije uručili zamjenici Državnog odvjetnika, gđi Jasmini Dolmagić.

U apelima i peticiji od DORH-a se zahtijeva da osigura da odgovorni za ubojstvo Milana Levara budu izvedeni pred lice pravde. “Ni nakon 11 godina nisu poznati počinitelji ovog teškog zločina. Amnesty International zalaže se za to da obiteljima svih žrtava zločina počinjenih tijekom i nakon rata bude osigurano pravo na istinu, pravdu i reparaciju”, izjavila je Sanja Freiberger, direktorica Amnesty Internationala Hrvatske.

„Vrijeme je da se Europska komisija napokon ozbiljno pozabavi mađarskom Vladom i da inzistira na poštivanju osnovnih prava koja su temelj za članstvo u EU,“ rekao je Nicolas Beger, direktor ureda Amnesty Internationala za europske institucije. „Vrijeme je da EU izvrši ocjenu usklađenosti mađarskog ustava sa standardima ljudskih prava, te poduzme sve potrebne mjere propisane člankom 7. Ugovora o EU“.

Komisija je 2011. počela razmatrati nacrt mađarskog ustava kako bi osigurala njegovu usklađenost sa zakonima i sporazumima EU, uključujući i Povelju o temeljnim pravima. U prosincu 2011., Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo, izrazila je zabrinutost dijelovima ustava koji se tiču dobne granice za umirovljenje sudaca i nezavisnosti tijela nadležnog za zaštitu podataka.

Amnesty International kritizirao je zbor povjerenika EU, koji obuhvaća svih 27 povjerenika, jer svojim izjavama nisu dostatno ukazali na potrebu da se EU ozbiljno pozabavi implikacijama zakona o medijima i ustava na ljudska prava.

Nevladine organizacije su također izrazile zabrinutost zbog zakona o mađarskom Ustavnom sudu, prema kojemu se od građana zahtijeva da imaju pravnog zastupnika, a uključuje i disksrecijsko pravo suda da izrekne visoke novčane kazne.

Postoje i jasne naznake da je novim zakonom o medijima, koji je usvojen 2010. i izmijenjen u ožujku 2011., u Mađarskoj ugrožena sloboda izražavanja.

Zagreb, 16. siječnja 2012. – Prema sudskoj presudi, objavljenoj ranije ovog mjeseca, Osnovna škola u slovačkom naselju Šarisské Michaľany u regiji Prešov mora desegregirati romske razrede, navode  Amnesty International i slovačka nevladina organizacija Centar za građanska i ljudska prava.

Ovom značajnom presudom, donesenom 5. prosinca 2011., Okružni sud Prešova utvrdio je da je škola diskriminirala romsku djecu podučavajući ih u odvojenim razredima bez pravne osnove.

„Po prvi put sud u Slovačkoj osudio je rasprostranjenu i nezakonitu praksu segregacije romske djece u obrazovanju, koja utječe na živote tisuća djece i zarobljava ih u krugu siromaštva i diskriminacije,“ izjavila je Barbora Černušakova, stručnjakinja Amnesty Internationala za Slovačku.

„Romska djeca u osnovnoj školi u Šarisské Michaľanyju novo polugodište započet će u segregiranim razredima, ali to ne smije biti dugotrajno. Škola mora provesti razmještaj bez odgode kako bi i oni mogli uživati obrazovne standarde kao i djeca u integriranim razredima,“ izjavio je Stefan Ivanco iz Centra za građanska i ljudska prava.

Godinama je osnovna škola u Šarisské Michaľanyju organizirala odvojene razrede na drugom katu zgrade, koje su pohađala isključivo djeca romskog podrijetla. Ova situacija je dodatno pogoršana u školskoj godini 2008./2009. kad je škola u odvojene razrede premjestila svu preostalu romsku djecu koja su pohađala integrirane razrede s djecom iz većinske populacije.

Sudski postupak protiv škole pokrenuo je Centar za građanska i ljudska prava u lipnju 2010. Centar je tvrdio da segregacija romske djece obrazovanjem u odvojenim razredima predstavlja ozbiljan oblik diskriminacije na temelju njihovog etničkog porijekla i kršenje njihovog prava na obrazovanje bez diskriminacije. Amnesty International se uključio u slučaj podnošenjem pisanog izvještaja kojim je ukazao da je odvajanje romske djece u segregirane romske razrede kršenje prava na jednako postupanje kao i na zabranu diskriminacije u skladu s međunarodnim pravom.

Okružni sud Prešova odbacio je tvrdnje škole da je obrazovanje romske djece, socijalno ugroženog porijekla, u odvojenim razredima jedini način da se omogući jednaka kvaliteta obrazovanja za sve učenike. Škola je tvrdila da su odvojeni razredi stvoreni kako bi se učiteljima omogućio individualniji pristup podučavanju te djece. Međutim, škola nije predočila dokaze o prednostima obrazovanja romske djece u  odvojenim razredima, kao ni objašnjenje jesu li takve mjere samo privremene, ili su dugoročne.

Nadalje, ukazivanjem na brojne međunarodne i regionalne standarde ljudskih prava, uključujući presude Europskog suda za ljudska prava, Okružni sud utvrdio je da segregacijom u obrazovanju škola krši obveze države u zaštiti ljudskih prava. Škola razmatra treba li podnijeti žalbu na odluku suda.

„Uprava škole mora ukloniti sve oblike segregacije i zamijeniti ih inkluzivnim obrazovanjem. To će biti izazovan zadatak, ali nema drugog rješenja kojim bi se u potpunosti ostvarila prava svih učenika u školi. Rado ćemo pomoći školi u formiranju i provođenju internog desegregacijskog plana u skladu s odlukom suda,“ izjavio je Stefan Ivanco iz Centra za građanska i ljudska prava.

„Posljedice sudske odluke idu puno dalje od osnovne škole u Šarisské Michaľanyju. To je poziv svim školama u Slovačkoj da prihvate inkluzivno obrazovanje temeljeno na etničkoj, kulturnoj i socijalnoj različitosti djece. Inkluzivno obrazovanje u multietničkom okruženju uči ih da budu društveni, tolerantni, obazrivi i odgovorni u društvu koje je po prirodi različito.“

„Sve osnovne škole moraju razviti individualni pristup podučavanja koje ne isključuje niti jedno dijete iz obveznog obrazovanja. Državne i lokalne vlasti u tome ih moraju podržati, u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama.“

Amnesty International i Centar za građanska i ljudska prava godinama su slovačkoj vladi izražavali svoju zabrinutost zbog ukorijenjene diskriminacije i segregacije romske djece u slovačkim školama. U rujnu 2010., Amnesty International je slovačkoj vladi predložio niz mjera koje bi osigurale da se zabrana segregacije provodi u praksi.

„Sudska odluka protiv segregacije u obrazovanju na temelju etničkog porijekla u jednoj školi mora potaknuti  slovačke vlasti na akciju. Nakon ostavke vlade u studenom 2011., sve političke stranke koje će formirati novu vladu nakon izbora u ožujku moraju se obvezati da će iskorijeniti diskriminaciju i segregaciju u školama u cijeloj zemlji.,“ izjavila je Barbora Černušakova iz Amnesty Internationala.

„Stvarne promjene nema bez iskrene političke volje. Nova slovačka vlada preuzima odgovornost za eliminaciju diskriminatornih prepreka i za uspješno uključivanje romske djece u obvezno obrazovanje.“

Spomenuta kršenja uključuju ubojstva velikog broja prosvjednika i pojedinaca od strane sirijskih snaga sigurnosti nakon dolaska promatrača. Amnesty International je u posjedu imena 134 ljudi ubijenih od početka promatračke misije, ali stvarni broj mogao bi biti znatno veći. Zbog sumnje da sudjeluju u proreformističkom pokretu uhićen je velik broj ljudi, a sirijske vlasti još nisu pustile iz pritvora tisuće ljudi pritvorenih iz sličnih razloga.

Izvještaji o eksploziji bombe u Damasku 6. siječnja pokazuju loše sigurnosno stanje u zemlji, a sirijske opozicijske grupe, kritične spram Arapske lige, pozivaju na prosvjede kako bi potakle UN-ovu akciju u Siriji.

Promatračka misija u Siriji prati provedbu dogovora s Arapskom ligom iz studenog koji je trebao doprinijeti uspostaviti mira. Ovo je prva službena misija u Siriji od gušenja proreformističkih prosvjeda koje je počelo u ožujku prošle godine.

Proteklih tjedana, sirijski opozicijski aktivisti neprestano su osporavali izjave dužnosnika Arapske lige u medijima. Glavni tajnik Arapske lige, Nabil El Araby, izjavio je da su sirijske vlasti pustile više od 3500 političkih zatvorenika, ali ostaje nejasno postoje li temelji za takvu izjavu.

Popis puštenih zatvorenika nije javno objavljen, a sirijski aktivisti su izjavili za Amnesty International da je broj puštenih znatno manji, dodajući  da je velik broj političkih aktivista uhićen prošlog tjedna u Aleppu, Latakiji i Darayi. Također, postoje indicije da je velik broj pritvorenika premješten i odveden u tajne zatvore kako bi spriječili promatrače Arapske lige da ih vide.

Što se tiče povlačenja vojne opreme i osoblja, aktivisti su u razgovoru s Amnesty Internationalom naveli da se tenkovi prije posjeta promatrača često naprosto premještaju, te da se pro-vladini snajperisti nalaze u naseljenim područjima, gdje su prijetnja prosvjednicima, ali i ostalim ljudima koji obavljaju svakodnevne poslove.

Amnesty International je u više navrata pozivao vladu predsjednika Bashar al-Assada da obustavi nasilje i zločine protiv čovječnosti kojima svjedočimo od gušenja prosvjeda u krvi od ožujka 2011. Amnesty Internationalu i drugim organizacijama za ljudska prava treba dopustiti ulazak u zemlju.

Amnesty je pozvao i Vijeće Sigurnosti UN-a da upozori tužitelja Međunarodnog kaznenog suda na stanje u Siriji, da nametne Siriji sveobuhvatan embargo na oružje i zamrzne sredstva predsjednika al-Assada i drugih koji su sudjelovali u kršenju ljudskih prava.

Nova rasprava Vijeća sigurnosti o Siriji trebala bi se održati danas, 10.siječnja.

„Sama prisutnost promatrača Arapske lige ohrabrila je prosvjednike da se vrate na ulice u još većem broju i ukazala na probleme ljudskih prava u Siriji. Međutim, potrebna je odlučna akcija kako bi se zaustavilo nasilje“ izjavila je Ann Harrison. „Ukoliko Arapska liga strogo osudi nasilje koje vrši Al-Assadova vlada, to će biti dodatni podstrek za odlučnu akciju UN-a koja bi omogućila utvrđivanje odgovornosti i pravdu za okrutno gušenje prosvjeda.“

Na osamdeset stranica izvještaja Year of Rebellion: State of Human Rights in the Middle East and North Africa, organizacija opisuje kako su vlade diljem regije bile spremne upotrijebiti ekstremno nasilje u 2011. godini u pokušaju da se odupru dosad neviđenim zahtjevima  za temeljitim reformama.

No, Amnesty International navodi kako se ne čini da pokreti u regiji  pokazuju znakove  napuštanja svojih ambicioznih ciljeva ili prihvaćanja  djelomičnih reformi.

“S nekoliko iznimaka, vlade nisu uspjele prepoznati da se sve promijenilo”, rekao je Philip Luther, privremeni direktor Amnesty Internationala za Bliski istok i sjevernu Afriku. “Protestni pokreti u cijeloj regiji, koje su u mnogim slučajevima vodili mladi ljudi i u kojima su žene imale središnju ulogu, pokazali su se zapanjujuće otpornima i na najteže oblike represije.”

“Oni su pokazali da ih neće zavarati sitne promjene u načinu na koji ih tretiraju policija i snage sigurnosti. Žele konkretne promjene u načinu vladanja te osudu onih koji su počinili zločine u prošlosti.”

No, uporni pokušaji država da podvale kozmetičke promjene, da se odupru uspjesima koje su prosvjednici postigli ili da brutalnošću jednostavno natjeraju narod na pokornost, odaju činjenicu da je brojnim vladama preživljavanje režima jedini cilj.

Unatoč velikom optimizmu u sjevernoj Africi zbog svrgavanja dugogodišnjih vladara u Tunisu, Egiptu i Libiji, Amnesty International navodi da ti uspjesi još nisu dovoljno učvršćeni  ključnim institucionalnim reformama koje bi jamčile da se iste vrste kršenja ljudskih prava neće ponoviti.

Egipatski vojni vladari, Vrhovno vijeće oružanih snaga (SCAF), obećali su nekoliko puta da će ispuniti zahtjeve prosvjednika iz pokreta 25. siječnja, ali Amnesty International je utvrdio da su zapravo bili odgovorni za niz kršenja ljudskih prava koja su u nekim aspektima gora nego u doba Hosnija Mubaraka.

Vojska i snage sigurnosti nasilno su gušile prosvjede, što je dovelo do najmanje  84 smrtna slučaja u razdoblju između listopada i prosinca 2011. godine. Nastavlja se mučenje u pritvorima, a u godinu dana pred vojnim je sudovima suđeno većem broju civila nego u 30 godina vladavine Hosnija Mubaraka. Žene se ponižava u pokušaju da ih se odvrati od prosvjeda. Snage sigurnosti u prosincu su pretresle urede brojnih egipatskih i međunarodnih nevladinih organizacija u očitom pokušaju da utišaju  kritike na račun vlasti.

Amnesty International je izjavio da strahuje da bi u 2012. godini  mogli vidjeti daljnje pokušaje vojnog vijeća u ograničavanju mogućnosti Egipćana da prosvjeduju i slobodno izraze svoje mišljenje.

Ustanak u Tunisu donio je značajna poboljšanja na polju ljudskih prava, ali godinu dana nakon njegovog početka mnogi smatraju da je tempo promjena  prespor, a obitelji žrtava ustanka i dalje čekaju pravdu.

Nakon izbora u listopadu formirana je nova  koalicijska vlada. Moncef Marzouki, aktivist za ljudska prava i bivši  zatočenik savjesti prema Amnesty Internationalu,  postao je privremeni predsjednik države.

Amnesty International tvrdi da je u 2012. godini od ključne važnosti da Tunižani iskoriste priliku za izradu novog ustava kojim bi se zajamčila zaštita ljudskih prava i jednakost pred zakonom.

U Libiji se postavljalo veliko pitanje sposobnosti nove vlasti da kontrolira oružane postrojbe koje su pomogle zbaciti Gadafijeve snage, te da ih spriječi u ponavljanju obrazaca kršenja ljudskih prava naučenih u starom sustavu.

Unatoč tome što Nacionalno prijelazno vijeće (NTC) poziva svoje pristaše da izbjegavaju napade iz osvete, ozbiljna kršenja ljudskih prava od strane anti-Gadafijevih snaga rijetko su bivala osuđena. U studenom je UN izjavio da se otprilike 7000 pritvorenika nalazi u improviziranim centrima pod nadzorom revolucionarnih brigada, bez izgleda da im se osigura odgovarajući sudski  postupak.

U drugim su se zemljama, kako navodi Amnesty International, vlade čvrsto uhvatile za održanje na vlasti, u nekim slučajevima pod gotovo svaku cijenu, uključujući ljudski život i dostojanstvo.

Sirijske oružane snage i obavještajne službe odgovorne su za niz ubojstava i mučenja, odnosno zločina protiv čovječnosti, koje su počinile u uzaludnom pokušaju da zastraše, utišaju i potčine prosvjednike i protivnike. Do kraja godine bilo je više od 200 poznatih smrtnih slučajeva u pritvoru, 40 puta više od posljednjeg godišnjeg prosjeka za Siriju.

U Jemenu je borba za vlast uzrokovala dodatne patnje običnih Jemenaca. Povezano s prosvjedima poginulo je više od 200 ljudi, dok su još stotine stradale u oružanim sukobima. Deseci tisuća Jemenaca prisilno su raseljeni, što je uzrokovalo humanitarnu krizu.

Pojavila se nada da će objavljivanje neovisnog izvješća međunarodnih stručnjaka u studenom o kršenjima ljudskih prava povezanih s prosvjedima u Bahreinu označiti novi početak za zemlju. Na kraju godine preostaje vidjeti koliko je vlada uistinu predana provedbi širokog raspona preporuka komisije.

Vlada Saudijske Arabije najavila je velika novčana ulaganja u 2011. godini, a čini se da time pokušava spriječiti širenje prosvjeda u Kraljevstvu. Usprkos tome, pa i izradi represivnog  antiterorističkog zakona, prosvjedi su se nastavili krajem godine, posebno u istočnoj regiji zemlje.

U Iranu, čija je unutarnja politika tijekom 2011. uglavnom ostajala izvan pozornosti , Vlada je nastavila gušiti nezadovoljstvo pooštravanjem ograničenja slobode informiranja te se posebno usmjeravajući na novinare, blogere, nezavisne sindikaliste i političke aktiviste.

Amnesty International tvrdi da je odgovor međunarodnih sila i regionalnih tijela, kao što su Afrička unije, Arapska liga i EU, na razvoj događanja u 2011. godini bio nedosljedan. Međunarodna i regionalna tijela nisu uspjela pojmiti veličinu izazova kakav je suočavanje s ukorijenjenom represivnom vladavinom u regiji.

Ljudska prava su bila navedena kao razlog za vojnu intervenciju u Libiji, ali je Vijeće sigurnosti, ometano posebno od strane Rusije i Kine, do kraja godine izdalo samo mlaku izjavu o osudi  nasilja u Siriji.
I dok je Arapska liga djelovala brzo i u veljači iz članstva suspendirala Libiju, a kasnije i  Siriju kamo je uputila tim promatrača, nije se oglasila kad je vojska Saudijske Arabije, djelujući pod zastavom Zaljevskog vijeća za suradnju, pomagala bahreinskoj vladi u gušenju prosvjeda.

“Potpora svjetskih sila običnim ljudima u regiji bila je tipično neujednačena,” rekao je Philip Luther.

“No, ono u što je u prošloj godini nadasve upečatljivo jest to da su - uz neke iznimke - promjene u velikoj mjeri ostvarene zahvaljujući naporima lokalnih ljudi koji su izišli na ulice, a ne utjecajem i sudjelovanjem stranih sila.”

“Odbijanje običnih ljudi diljem regije da odustanu od svoje borbe za dostojanstvo i pravdu jest ono što nam daje nadu za 2012.godinu.”

Zagreb, 03. siječnja 2012. – Amnesty International je izrazito zabrinut činjenicom da se ni četiri godine nakon presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju D.H. i drugi,  češke vlasti nisu uhvatile u koštac s problemom sustavne diskriminacije romske djece u obrazovanju.

U presudi iz 2007.,  Europski sud za ljudska prava zaključio je da je sustav obrazovanja romske djece  ugrozio njihov razvoj i mogućnosti zaposlenja.

Međutim,  unatoč tako ozbiljnim posljedicama, češka vlada i dalje omogućuje postojanje sustavne diskriminacije time što ne poduzima temeljito i efikasno uklanjanje uzroka kršenja prava koja je utvrdio Sud. To pokazuju i podaci Češkog školskog inspektorata iz 2010., prema kojima su romska djeca još uvijek prekomjerno zastupljena u nekadašnjim školama za djecu s blagim mentalnim poteškoćama, koje su preimenovane u „praktične škole“. Češki pučki pravobranitelj zaključio je 2010. godine da ovakva prekomjerna zastupljenost predstavlja diskriminaciju.

Problem diskriminacije romske djece u češkom obrazovnom sustavu trebao je riješiti Nacionalni akcijski plan za inkluzivno obrazovanje, usvojen u ožujku 2010. Amnesty International sa zabrinutošću primjećuje da je njegova provedba u zadnjih 12 mjeseci zakazala. Ravnopravno obrazovanje za romsku djecu nije postalo prioritet nove Vlade, što je dovelo do ostavki više ključnih dužnosnika u listopadu 2010. i odlaska vanjskih stručnjaka iz radnih skupina Ministarstva obrazovanja u svibnju 2011. Nakon toga, kapaciteti Ministarstva za provedbu odluke Europskog suda ostali su izuzetno ograničeni.

U svibnju 2011., vlada je prihvatila amandmane na dva dokumenta sekundarnog zakonodavstva – na odredbe o savjetodavnim službama u školama te odredbama o obrazovanju djece,  učenika i studenata s posebnim obrazovnim potrebama. Amandmani su predstavljeni kao mjere koje će dovesti do provedbe odluke Europskog suda za ljudska prava. Međutim,  Amnesty International smatra da te mjere nisu dovoljne za učinkovitu provedbu presude.

Amnesty International poziva Odbor ministara Vijeća Europe – tijelo zaduženo za nadziranje provedbe presuda Europskog suda – da osigura da češka vlada poduzme mjere koje će dovesti do dokidanja diskriminatorne prakse i segregacije romske djece.

Dodatne informacije

13. studenog 2007. Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava objavilo je presudu u slučaju 18-ero romske djece protiv Republike Češke. U presudi u slučaju D.H. i drugi protiv Republike Češke Sud je zaključio da je segregacija romske djece na temelju njihove etničke pripadnosti protivna obvezi vlade da djeci osigura pristup obrazovanju bez diskriminacije. Sud je upozorio vladu da prekine tu praksu na temelju obveza koje proizlaze iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da u najvećoj mogućoj mjeri ispravi posljedice dotadašnje diskriminatorne prakse.

U izvještaju o Češkoj iz ožujka 2011., povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe,  Thomas Hammarberg, utvrdio je da segregacija romske djece u Češkoj široko rasprostranjena i ustaljena.

U lipnju 2011, u zaključcima UN-ovog Odbora za prava djeteta utvrđeno je da se diskriminacija romske djece u Češkoj nastavlja, uključujući sustavnu i nezakonitu segregaciju u okviru redovnog obrazovanja.

U rujnu 2011., Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije izrazio je zabrinutost zbog dugotrajne segregacije romske djece u obrazovanju u Češkoj. Odbor je kritizirao amandmane sekundarnog zakonodavstva (odredbe o savjetodavnim službama u školama i o obrazovanju djece,  učenika i studenata s posebnim obrazovnim potrebama), tvrdeći da bi te odredbe mogle dodatno ojačati diskriminaciju. Odbor je zatražio od Češke da poduzme konkretne korake koji će osigurati učinkovitu desegregaciju romske djece i učenika te im zajamčiti puno uživanje u  pravu na obrazovanje svih vrsta i na svim stupnjevima.