Lokalni su aktivisti u razgovoru za Amnesty International rekli da je nasilje na području Sabir Gardena i ispred ureda gradske uprave u Bakuu posebno bilo usmjereno prema članovima opozicijskih stranaka. Nezavisne snimke pokazuju kako policija premlaćuje prosvjednike dok ih odvlači dalje od mjesta događaja.

Oko 300 prosvjednika i prosvjednica sudjelovalo je u okupljanjima koja su pozivala na oslobađanje političkih zatvorenika prije nego Azerbajdžan bude domaćin Eurovizije kasnije ovog mjeseca.

“Za samo nekoliko tjedana u Baku stiže blještavilo i glamur Eurovizije, ali međunarodna medijska pozornost koju donosi takvo natjecanje nimalo ne odvraća tamošnju policiju od nastavka korištenja brutalne sile za gušenje mirnih prosvjeda,” izjavio je John Dalhuisen, direktor Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju. ”Još jednom pozivamo organizatore Eurovizije da oštro osude ovo neprihvatljivo trajno ograničavanje slobode izražavanja u Azerbajdžanu.” ”Azerbajdžanske vlasti moraju donijeti hitne mjere za ukidanje zabrane prosvjeda u centru Bakua te privesti pravdi sve odgovorne za policijsko nasilje i kršenje ljudskih prava.

Prije nego što su prosvjedi u ponedjeljak započeli, policija je okružila područje i pokušala zaustaviti aktiviste u blizini Icheri Sheher postaje metroa.

Abulfaz Gurbanly, jedan od organizatora prosvjeda i vođa oporbene stranke mladih Popular Front Party (PFP) Youth Committee, u razgovoru za Amnesty International izjavio je da su se prosvjednici i prosvjednice okupili kako bi “zahtijevali pravo na slobodu okupljanja te oslobađanje svih političkih zatvorenika”.

U posljednjih nekoliko mjeseci gradske vlasti Bakua dopustile su neke prosvjede, ali su zadržale zabranu održavanja provjeda organiziranih od strane opozicijskih stranaka u centru grada. Takvi se skupovi, naime, protjeruju na krajnju periferiju grada.

Gurbanlyja i još 17 aktivista u ponedjeljak su najprije zadržali u dvije policijske uprave disktrikta Sabail, a zatim su ih i pritvorili. Desetoricu su odvezli na zapad grada u Gobustan Reserve i oslobodili uz usmeno upozorenje, a druga osmorica prosvjednika dobila su pismena upozorenja prije nego što su puštena na slobodu. Policija je također nakratko pritvorila i grupu od 10 aktivistica na prosvjedu te ih odvezla daleko od mjesta događaja prije nego što ih je pustila na slobodu u gradskom području Akhundov Garden. Gurbanly je u razgovoru za Amnesty International rekao da su policijski službenici udarali prosvjednike i upotrebljavali druge vrste nasilja prilikom raspršivanja mirnog prosvjeda. Opisao je kako su ga policajci tukli i odvukli za kosu tijekom uhićenja.

Nezavisne snimke prosvjeda postavljene na YouTube jasno prikazuju uniformirane policijske službenike koji guraju te udaraju rukama i nogama mirne prosvjednike. Jednako su tako udaljavali s prosvjeda one koji su vikali “sloboda” (“Azadliq“).

“Nažalost, ovo posljednje gušenje mirnih prosvjeda točan je pokazatelj stava azerbajdžanskih vlasti prema slobodi izražavanja. Taj stav treba ispraviti tako da se osigura da svi odgovorni za kršenja ljudskih prava vrlo brzo budu izvedeni pred lice pravde,” ističe Dalhuisen.

DISTRIBUCIJA BILTENA AIH ČLANOVIMA/DONATORIMA

Rok prijave: 18.05.2012. do 15 h

Kontakt adresa i telefon: Praška 2/III, Zagreb

Kontakt telefon : 01/4812573; 099/574 6921

Kontakt osoba: Martina Tunuković (mtunukovic@amnesty.hr)

Jeste li spremni prehodati nekoliko kilometara za ljudska prava?!

Priključi se našem timu volontera!

Opis posla:

AIH broji preko 3500 članova/donatora koji su nam velika potpora u onom što radimo i za nas je svaki naš član/donator bitan. Ovim projektom ‘ Distribucija Biltena AIH’ želimo im se približiti i poboljšati našu komunikaciju s njima kako bismo udovolji njihovim željama, idejama, sugestijama ili kako bismo ih aktivnije uključili u sam rad našeg Ureda.

Upravo ste Vi kao volonter tu jako bitni jer nam Vi možete pomoći u tome. Možete se odazvati na ovaj oglas i uključiti se u ovaj projekt te pokucati na vrata našim članovima/donatorima i pomoći nam da ovaj Bilten dođe u prave ruke.

Poslovi uključuju:  edukaciju i adekvatnu pripremu vezanu uz vrstu posla koja će se obavljati, komunikaciju s članovima AIH.

U prijavi je potrebno poslati životopis te motivacijsko pismo u kojem ćete ukratko navesti čime ste motivirani za volontiranje i koliko ste vremena otprilike spremni odvojiti za volontiranje u AIH.

Sa svakim/om suradnikom/com ured AIH potpisuje volonterski ugovor.

Što očekujemo:

•           Visoku motivaciju

•           Snažan osjećaj odgovornosti

•           Spremnost na volonterski rad minimalno 20 sati tjedno u  razdoblju od najmanje mjesec dana

•           Izvrsnost u komunikaciji, međuljudskim odnosima i sklonost timskom radu

Što nudimo:

•           Rad u međunarodno priznatoj organizaciji za ljudska prava

•           Stjecanje iskustva u komunikaciji i promicanju ljudskih prava

•           Potrebnu edukaciju, sustavno praćenje i evaluaciju

•           Poticajnu radnu atmosferu

Prijave pošaljite na e-mail mtunukovic@amnesty.hr i admin@amnesty.hr najkasnije do 18.05.2012. do 15 h

Ako deložacije doista započnu, beogradske gradske vlasti posve će jasno prekršiti međunarodne propise koje se Srbija obvezala poštivati, navodi Amnesty International.

“Gradske vlasti nisu pružile sve relevantne informacije, odgovarajuće i pravovremene obavijesti, pravna sredstva, niti su konzultirale stanovnike naselja Belvil o planovima za deložacije. Ljudi kojima prijeti deložacija u razgovoru za Amnesty International objasnili su da im nikad nitko nije rekao razloge zbog kojih će biti prisilno iseljeni,” izjavio je Nicolas Beger, direktor Ureda Amnesty Internationala za europske institucije.

Tek je jučer članovima romske zajednice, od kojih su neki registrirani kao stanovnici Beograda dok su drugi izbjeglice s Kosova, rečeno da će biti preseljeni u metalne kontejnere u četiri odvojena naselja. Tri od četiri lokacije na koje će navodno biti preseljene romske obitelji nalaze se daleko od grada i njihovih izvora prihoda.

Oni koje nisu registrirani kao stanovnici Beograda bit će vraćeni u općine iz kojih su došli u Beograd, uz dvojbena obećanja da će im biti pružena neka vrsta potpore.

“Europskoj komisiji i većini nevladinih organizacija rečeno je da će biti deložirano 40 obitelji, sve dok jučer sasvim iznenada nije stigla obavijest o deložaciji više od 250 romskih obitelji.”

“Osobama kojima prijeti deložacija uručeni su formulari u kojima piše u koje će kontejnersko naselje biti preseljene. Ovakav pristup čisto je izrugivanje međunarodnih zahtjeva za odgovarajućim i pravovremenim obavještavanjem i konzultacijama s pogođenim stanovništvom. Gradske vlasti stoga moraju otkazati deložacije planirane za danas i započeti proces konzultacija koji će se pridržavati standarda ljudskih prava,” ističe Beger.

Europska komisija obvezala se osigurati 3,5 milijuna eura za trajno rješavanje stambenog pitanja stanovništva Belvila. Europska komisija također mora odmah pozvati beogradske gradske vlasti da otkažu deložacije planirane za danas te započnu pravilan proces konzultacija sa stanovništvom Belvila.

“Europska komisija mora jasno artikulirati da svaku financijsku potporu gradu uvjetuje ispunjavanjem međunarodnih mehanizama zaštite. Ne smije biti dvosmislenih poruka koje upućuju na to da Komisija neizravno odobrava beogradskim gradskim vlastima očigledno nelegitimno provođenje procesa prisilnog deložiranja,” navodi Beger.

Obitelji u romskoj zajednici boje se jer ne znaju što će se s njima dogoditi. Osobito strahuju za svoju djecu i osobe sa zdravstvenim problemima ako se ovakav plan deložiranja provede.

“Danas će nam srušiti kuće. Ne znam kamo ću otići. Spavat ću u parku ili na ulici tijekom ljeta, ali ne znam što učiniti kad dođe zima,” rekao je pedesetogodišnji muškarac iz južne Srbije. On i njegova supruga već šest godina žive u Belvilu.

Idrak Abbasov i njegov brat Adalet Abbasov hospitalizirani su nakon što su bili napadnuti od strane 25 državnih službenika i policajaca. Napad se odvijao pod nadzorom dužnosnika iz Ministarstva unutarnjih poslova.

Nekoliko drugih novinara pobjeglo je s mjesta događaja nakon što su ih policajci pokušali napasti.

„Bilo je za očekivati da će se vlasti uzorno ponašati s obzirom na to da se bliži Eurovizija i prizori iz Bakua uskoro će obići svijet“, izjavio je John Dalhuisen, direktor Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju.

„Umjesto toga, novinari koji su pokušali razotkriti kršenja ljudskih prava i sami su napadnuti od strane državnih dužnosnika kako bi ih se spriječilo u izvještavanju.“

Idraka Abbasova, novinara koji je prošli mjesec dobio Index on Censorship’s 2012 Guardian nagradu za novinarstvo, premlaćivali su sve dok nije izgubio svijest, a njegov je brat zadobio ozljede glave te mu je slomljeno rebro.

Stotine zaposlenika Državne naftne kompanije Azerbajdžana (SOCAR) sudjelovalo je, uz pratnju policije, u nezakonitom rušenju kuća u predgrađu Sulutepe u trenutku kad je Abbasov stigao s novinarkom Gunay Musayevom.

Prema Zohrabu Ismayilu, azerbajdžanskom aktivistu za ljudska prava, stanovnici Sulutepea nisu bili obaviješteni o deložaciji i rušenju svojih kuća. SOCAR zapravo želi crpiti naftu na mjestu gdje se sad nalaze kuće u Salutepeu.

Gunay Musayeva je razgovoru za Amnesty International objasnila da se u trenutku kad su novinari stigli na mjesto događaja, skupina SOCAR-ovih zaštitara sukobljavala sa stanovništvom Sutulepea koje se opiralo deložaciji i rušenju svojih kuća.

Izvijestila je kako su zaposlenici SOCAR-a i policija, vidjevši da novinari snimaju napad, istrgnuli kamere iz ruku braći Abbasov te ih stali opetovano tući palicama, udarajući ih na podu dok nisu izgubili svijest.

„Govorila sam im da ga prestanu udarati [Idraka], jadan čovjek je bio na podu obliven krvlju,“ rekla je Musayeva.

Zaposlenici SOCAR-a udarili su Gunay Musayevu u lice, leđa i trbuh te je odvukli za kosu dalje od mjesta događaja.

„Uzeli su mi kameru i novinarsku akreditaciju. Dok su me udarali, sve su nas vrijeđali i  govorili nam da moramo prestati snimati premlaćivanje prosvjednika,“ dodala je Gunay Musayeva.

Troje drugih novinara, Esmiru Javadovu, Galiba Hasanova i Elnura Mammadova, napali su zaposlenici SOCAR-a kad su novinari u taksiju stigli na mjesto događaja. Policijski službenici samo su gledali dok su zaposlenici SOCAR-a palicama razbijali automobil, što je novinare prisililo u bijeg.

„Očito je da azerbajdžanska vlast pokušava spriječiti bilo kakvo negativno novinarsko izvještavanje prije Eurovizije koja se održava u svibnju,“ ističe Dalhuisen.

„Azerbajdžan mora poštovati slobodu medija, a suorganizator glazbenog natjecanja, Europska radiodifuzna unija, mora hitno stati u obranu novinara.“

„Predložene izmjene i dopune Konvencije neće znatno doprinijeti rasterećenju Suda, a neke od njih će istovremeno potkopati neovisnost Suda te otežati pojedincima pristup pravdi“, izjavio je Michael Bochenek, direktor za pravna i politička pitanja Amnesty Internationala. „Ukoliko su države članice doista ozbiljne u svojoj nakani da osiguraju budućnost Suda, onda prije svega moraju postati ozbiljne u provedbi Konvencije i izvršavanju presuda Suda. „Bolje poštivanje ljudskih prava u vlastitoj zemlji najučinkovitiji je način osiguravanja održivosti Suda.“ „Brightonska deklaracija sadrži mnogo dobrodošlih obveza prema kojima će se države morati više potruditi u provedbi Konvencije i poduzeti konkretne mjere u tom pravcu. Djela govore više od riječi, stoga države sada moraju pokazati da ozbiljno misle ono što izjavljuju.“ Jedan od glavnih izazova s kojima se Sud suočava jest gomilanje tzv. repetitivnih slučajeva. Ovi slučajevi nastali su zbog dugotrajnog podbacivanja država članica u ispunjavanju pojedinih dužnosti na polju ljudskih prava, a koje su se sve države obvezale poštivati. „Iako Brightonska deklaracija prepoznaje ovaj problem, nije dovoljno čvrsta u pogledu njegovog rješavanja“, rekao je Bochenek.

Konkretno, Vijeću Europe potrebni su snažniji instrumenti kako bi moglo izvršiti djelotvoran pritisak na države koje uporno zanemaruju odluke Suda. Iako su se u početku pregovora za takve slučajeve razmatrale mogućnosti uvođenja sankcija, uključujući i novčane kazne, od njihovog se eksplicitnog uključivanja u Brightonsku deklaraciju na kraju odustalo. „Ovo je propuštena prilika za uvođenje učinkovitih mjera kako bi države prestale ignorirati presude Suda.“ Umjesto da se bavi temeljnim problemom rješavanja repetitivnih kršenja Konvencije i neizvršavanja sudskih presuda, iz sadržaja Brightonske deklaracije je jasno da države članice ukazuju Sudu kako bi trebao tumačiti Konvenciju.

„Države članice ne bi se trebale miješati u neovisnost Suda, ukazujući mu kako da obavlja svoju ulogu u nadzoru njihovog poštivanja ljudskih prava“ rekao je Bochenek. Posebice je zabrinjavajuće što Brightonska deklaracija predlaže uvrštavanje ovih načela u Konvenciju te vrši pritisak na Sud da dade prednost tim načelima prilikom primjene Konvencije. Sud već koristi spomenuta načela u svojoj sudskoj praksi, zajedno s drugim jednako važnim načelima tumačenja. Upravo je Sud i uveo ta načela kao dio svoje prakse.

„Osim što se ovim potezima narušava neovisna uloga Suda u tumačenju Konvencije, teško je uvidjeti kako će to oni pomoći u svladavanju izazova s kojima se Sud suočava“, navodi Bochenek. Isto tako, Brightonska deklaracija nalaže Sudu kako bi trebao tumačiti uvjete dopuštenosti sadržane u Konvenciji. Uvjeti dopuštenosti jesu oni uvjeti koje zahtjevi moraju ispuniti kako bi Sud pojedinu tužbu uzeo u razmatranje. Njihovo pravilno tumačenje ključno je u osiguravanju učinkovitog pristupa pravdi.

„Vladavina prava znači poštivanje neovisnosti sudova. Kao što se države se ne bi smjele miješati u način na koji nacionalni sudovi interpretiraju domaće zakone, isto tako trebale bi poštivati i nezavisnost ovog Suda.“

Države članice s pravom u Deklaraciji ponovno potvrđuju temeljnu važnost prava pojedinaca da pristupe Sudu i traže zadovoljštinu za kršenje njihovih ljudskih prava. Međutim, Brightonskom se deklaracijom nažalost nastoji smanjiti vremensko ograničenje za prijavu Sudu sa šest na četiri mjeseca. „Iako se ovom izmjenom želi smanjiti broj zahtjeva na Sudu u Strasbourgu, na kraju bi se mogla umanjiti temeljna kvaliteta tih zahtjeva, posebice u slučajevima u kojima je pristup pravnim savjetima i pomoći ograničen“, ističe Bochenek.

Konačno, kao što je istaknuo Glavni tajnik Vijeća Europe u svom govoru u Brightonu, važno je priznati da sve smislene reforme podrazumijevaju određeni trošak. Države članice moraju osigurati resurse pomoću kojih bi se Sud nosio s izazovima s kojima se suočava. „A ovo je jedan od aspekata o kojima u Brightonskoj deklaraciji uglavnom nema govora“.

Da bi Europski sustav ljudskih prava ispunio svoja obećanja u zaštiti ljudskih prava, ne poduzeti ništa nije rješenje. Umjesto toga, dok Sud mora nastaviti razvoj i poboljšanje svojih metoda rada, u koje svakako valja ubrojiti nedavna značajna postignuća vezana uz smanjenje broja zaostalih slučajeva, države moraju ispuniti svoje obveze u primjeni Konvencije.

Ukratko, premda je trebala osmisliti ambiciozan plan za osiguravanje održivosti konvencijskog sustava, Brightonska deklaracija na koncu u velikoj mjeri izbjegava teška pitanja, dok zadire u nezavisnost i autoritet Suda.

U četvrtak u 21.00h organizirana je javna diskusija na kojoj će o radnim pravima govoriti Danica Sabljak, predstavnica radnica Kamenskog i Jagoda Milidrag Šmid, savjetnica za socijalnu politiku Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske, uz moderatoricuValentinu Otmačić iz Amnesty Internationala Hrvatske. Diskusija će se baviti ključnim problemima u ostvarivanju ekonomskih i socijalnih prava u Hrvatskoj te prednostima koje bi se mogle ostvariti potpisom i ratifikacijom Fakultativnog protokola.

Ulaz je besplatan, a ulaznice možete rezervirati na http://www.dokukino.net/opsirnije/amnesty.html

Vidimo se!

«Prava na rad, obrazovanje, adekvatno stanovanje, hranu, vodu i zdravstvenu skrb temeljna su ekonomska i socijalna prava zajamčena Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je Republika Hrvatska potpisnica. Istodobno, u Hrvatskoj su ta prava svakodnevno uskraćena mnogima, a pravda je, u slučajevima kršenja, često nedostižna. Zato je iznimno važno da Republika Hrvatska pristupi Fakultativnom protokolu uz ovaj Međunarodni pakt i tako omogući građanima da pravdu, u slučaju potrebe, mogu potraživati pred posebnim tijelom UN-a. Ako je uistinu odlučna zaštititi prava građana, vlada Republike Hrvatske mora ponuditi više od obećanja – mora ponuditi jamstva kakva pruža Fakultativni protokol», izjavila je Sanja Freiberger, direktorica Amnesty Internationala Hrvatske.

Prema izvješću Pučkog pravobranitelja za UPR (Univerzalni periodični pregled ljudskih prava) iz 2010. godine, najvažniji problem na području ekonomskih i socijalnih prava u Hrvatskoj jest neisplata plaća radnicima od strane poslodavaca. Naime, procjenjuje se da najmanje 70.000 ljudi u Hrvatskoj radi, a ne prima plaću. Značajni problemi jesu i dugotrajnost radnih sporova, kršenje prava na slobodu sindikalnog udruživanja, socijalna isključenost beskućnika, kao i niske mirovine, naknade za nezaposlene i naknade socijalne pomoći.

Da bi ojačala zaštitu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u Hrvatskoj, Vlada mora pristupiti međunarodnom sporazumu kojim se uspostavlja dodatni mehanizam zaštite i promicanja tih prava. Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima dosad je potpisalo 40 zemalja, a ratificiralo 8 zemalja (među kojima su Bosna i Hercegovina i Slovačka).

«Budući da se ne radi o uspostavljanju novih ili dodatnih prava, već o učinkovitijoj zaštiti već postojećih prava, pitamo se koji je razlog za odugovlačenje u pristupanju ovom Protokolu. Ako ne želi ili nije u stanju poštivati odredbe Međunarodnog pakta, Vlada to mora jasno reći građanima, građankama i nadležnim tijelima UN-a. Činjenica da Republika Hrvatska već više od 6 godina kasni u podnošenju izvješća Odboru za ekonomska i socijalna prava UN-a također je vrlo zabrinjavajuća», navodi Sanja Freiberger.

Posljednih su dana na Facebook i Twitter stranice Vlade RH pristigli apeli aktivista/ica iz brojnih zemalja  – iz Mađarske, Švedske, Austrije, Portugala, Velike Britanije, Irske, Njemačke, Italije i Mongolije –  koji  pozivaju Vladu da potpisivanjem Protokola pokaže istinsku namjeru da zaštiti i zajamči ekonomska, socijalna i kulturna prava hrvatskim građankama i građanima.

U okviru kampanje ‘Hoćemo potpis!’  Amnesty International Hrvatske i Dokukino Croatia organiziraju od 19. do 22. travnja niz filmskih projekcija, razgovora i diskusija na temu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. U subotu 21. travnja od 12:00 sati na Cvjetnom trgu u Zagrebu bit će organizirana javna akcija i peticija za pristupanje Republike Hrvatske Fakultativnom protokolu. Dođite i dajte svoj doprinos borbi za zaštitu prava svih nas!