LGBT osobe u regiji žrtve su diskriminacije i netolerancije. U prošlosti, sudionici baltičke Povorke ponosa suočavali su se prijetnjama vlastitoj sigurnosti i mogućnošću da lokalne vlasti zabrane održavanje Povorke. Nedavno je Gradski odbor za sigurnost, javni red i suzbijanje korupcije u Rigi podnio prijedlog Gradskom vijeću da zabrani „homoseksualnu propagandu“ i pozvao organizatore Povorke da povuku zahtjev za održavanje baltičke Povorke ponosa 2012.

Amnesty International poziva latvijske vlasti da osiguraju adekvatnu zaštitu kako bi se baltička Povorka ponosa 2012. održala sigurno i uz puno poštivanje slobode izražavanja i mirnog okupljanja.

Iskažite svoju solidarnost, podržite održavanje baltičke Povorke ponosa  i zahtijevajte da se prava LBGT osoba na slobodu izražavanja i okupljanja poštuju i zaštite u Latviji.

Potpišite našu peticiju!

Dodatne informacije

Lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe (LGBT) u Latviji još jednom se suočavaju s poteškoćama da održe baltičku Povorku ponosa 2012. zakazanu u Rigi za subotu, 2. lipnja. U baltičkim državama diskriminacija LGBT osoba je vrlo raširen problem. Kao i ranije, baltičkoj Povorci protive se lokalni političari i organizirane homofobne skupine. Gradski odbor za sigurnost, javni red i suzbijanje korupcije u Rigi podnio je 26. travnja zahtjev Gradskom vijeću da zabrani „homoseksualnu propagandu“ i pozvao organizatore Povorke da povuku zahtjev za baltičku Povorku ponosa 2012.

Još uvijek postoji opasnost da se Povorka ponosa zabrani, ili ukoliko se ipak održi, da bude u opasnosti od nasilja. Postoji velika vjerojatnost da će ovogodišnja baltička Povorka privući brojne prosvjednike kao što je to bio slučaj na prijašnjim Povorkama ponosa u baltičkim zemljama. Da bi se Povorka uspješno održala potrebne su učinkovite i odgovarajuće policijske mjere sigurnosti.

Latvijske vlasti ne samo da moraju dopustiti održavanje Povorke ponosa, već moraju omogućiti sudionicima da kolektivno i javno izraze svoje mišljenje i identitet, uz puno poštivanje njihovih prava na slobodu izražavanja i okupljanja.

Amnesty International podržava baltičku Povorku ponosa 2012. kao i zahtijeve da sudionici sigurno prošetaju na primjerenom i javno vidljivom mjestu. Približno 40 aktivista Amnesty Internationala iz više od 20 zemalja, uključujući 2 predstavnice AIH, sudjelovat će u baltičkoj Povorci ponosa kako bi iskazali podršku LGBT osobama u regiji.

Ako deložacije doista započnu, beogradske gradske vlasti posve će jasno prekršiti međunarodne propise koje se Srbija obvezala poštivati, navodi Amnesty International.

“Gradske vlasti nisu pružile sve relevantne informacije, odgovarajuće i pravovremene obavijesti, pravna sredstva, niti su konzultirale stanovnike naselja Belvil o planovima za deložacije. Ljudi kojima prijeti deložacija u razgovoru za Amnesty International objasnili su da im nikad nitko nije rekao razloge zbog kojih će biti prisilno iseljeni,” izjavio je Nicolas Beger, direktor Ureda Amnesty Internationala za europske institucije.

Tek je jučer članovima romske zajednice, od kojih su neki registrirani kao stanovnici Beograda dok su drugi izbjeglice s Kosova, rečeno da će biti preseljeni u metalne kontejnere u četiri odvojena naselja. Tri od četiri lokacije na koje će navodno biti preseljene romske obitelji nalaze se daleko od grada i njihovih izvora prihoda.

Oni koje nisu registrirani kao stanovnici Beograda bit će vraćeni u općine iz kojih su došli u Beograd, uz dvojbena obećanja da će im biti pružena neka vrsta potpore.

“Europskoj komisiji i većini nevladinih organizacija rečeno je da će biti deložirano 40 obitelji, sve dok jučer sasvim iznenada nije stigla obavijest o deložaciji više od 250 romskih obitelji.”

“Osobama kojima prijeti deložacija uručeni su formulari u kojima piše u koje će kontejnersko naselje biti preseljene. Ovakav pristup čisto je izrugivanje međunarodnih zahtjeva za odgovarajućim i pravovremenim obavještavanjem i konzultacijama s pogođenim stanovništvom. Gradske vlasti stoga moraju otkazati deložacije planirane za danas i započeti proces konzultacija koji će se pridržavati standarda ljudskih prava,” ističe Beger.

Europska komisija obvezala se osigurati 3,5 milijuna eura za trajno rješavanje stambenog pitanja stanovništva Belvila. Europska komisija također mora odmah pozvati beogradske gradske vlasti da otkažu deložacije planirane za danas te započnu pravilan proces konzultacija sa stanovništvom Belvila.

“Europska komisija mora jasno artikulirati da svaku financijsku potporu gradu uvjetuje ispunjavanjem međunarodnih mehanizama zaštite. Ne smije biti dvosmislenih poruka koje upućuju na to da Komisija neizravno odobrava beogradskim gradskim vlastima očigledno nelegitimno provođenje procesa prisilnog deložiranja,” navodi Beger.

Obitelji u romskoj zajednici boje se jer ne znaju što će se s njima dogoditi. Osobito strahuju za svoju djecu i osobe sa zdravstvenim problemima ako se ovakav plan deložiranja provede.

“Danas će nam srušiti kuće. Ne znam kamo ću otići. Spavat ću u parku ili na ulici tijekom ljeta, ali ne znam što učiniti kad dođe zima,” rekao je pedesetogodišnji muškarac iz južne Srbije. On i njegova supruga već šest godina žive u Belvilu.

„Predložene izmjene i dopune Konvencije neće znatno doprinijeti rasterećenju Suda, a neke od njih će istovremeno potkopati neovisnost Suda te otežati pojedincima pristup pravdi“, izjavio je Michael Bochenek, direktor za pravna i politička pitanja Amnesty Internationala. „Ukoliko su države članice doista ozbiljne u svojoj nakani da osiguraju budućnost Suda, onda prije svega moraju postati ozbiljne u provedbi Konvencije i izvršavanju presuda Suda. „Bolje poštivanje ljudskih prava u vlastitoj zemlji najučinkovitiji je način osiguravanja održivosti Suda.“ „Brightonska deklaracija sadrži mnogo dobrodošlih obveza prema kojima će se države morati više potruditi u provedbi Konvencije i poduzeti konkretne mjere u tom pravcu. Djela govore više od riječi, stoga države sada moraju pokazati da ozbiljno misle ono što izjavljuju.“ Jedan od glavnih izazova s kojima se Sud suočava jest gomilanje tzv. repetitivnih slučajeva. Ovi slučajevi nastali su zbog dugotrajnog podbacivanja država članica u ispunjavanju pojedinih dužnosti na polju ljudskih prava, a koje su se sve države obvezale poštivati. „Iako Brightonska deklaracija prepoznaje ovaj problem, nije dovoljno čvrsta u pogledu njegovog rješavanja“, rekao je Bochenek.

Konkretno, Vijeću Europe potrebni su snažniji instrumenti kako bi moglo izvršiti djelotvoran pritisak na države koje uporno zanemaruju odluke Suda. Iako su se u početku pregovora za takve slučajeve razmatrale mogućnosti uvođenja sankcija, uključujući i novčane kazne, od njihovog se eksplicitnog uključivanja u Brightonsku deklaraciju na kraju odustalo. „Ovo je propuštena prilika za uvođenje učinkovitih mjera kako bi države prestale ignorirati presude Suda.“ Umjesto da se bavi temeljnim problemom rješavanja repetitivnih kršenja Konvencije i neizvršavanja sudskih presuda, iz sadržaja Brightonske deklaracije je jasno da države članice ukazuju Sudu kako bi trebao tumačiti Konvenciju.

„Države članice ne bi se trebale miješati u neovisnost Suda, ukazujući mu kako da obavlja svoju ulogu u nadzoru njihovog poštivanja ljudskih prava“ rekao je Bochenek. Posebice je zabrinjavajuće što Brightonska deklaracija predlaže uvrštavanje ovih načela u Konvenciju te vrši pritisak na Sud da dade prednost tim načelima prilikom primjene Konvencije. Sud već koristi spomenuta načela u svojoj sudskoj praksi, zajedno s drugim jednako važnim načelima tumačenja. Upravo je Sud i uveo ta načela kao dio svoje prakse.

„Osim što se ovim potezima narušava neovisna uloga Suda u tumačenju Konvencije, teško je uvidjeti kako će to oni pomoći u svladavanju izazova s kojima se Sud suočava“, navodi Bochenek. Isto tako, Brightonska deklaracija nalaže Sudu kako bi trebao tumačiti uvjete dopuštenosti sadržane u Konvenciji. Uvjeti dopuštenosti jesu oni uvjeti koje zahtjevi moraju ispuniti kako bi Sud pojedinu tužbu uzeo u razmatranje. Njihovo pravilno tumačenje ključno je u osiguravanju učinkovitog pristupa pravdi.

„Vladavina prava znači poštivanje neovisnosti sudova. Kao što se države se ne bi smjele miješati u način na koji nacionalni sudovi interpretiraju domaće zakone, isto tako trebale bi poštivati i nezavisnost ovog Suda.“

Države članice s pravom u Deklaraciji ponovno potvrđuju temeljnu važnost prava pojedinaca da pristupe Sudu i traže zadovoljštinu za kršenje njihovih ljudskih prava. Međutim, Brightonskom se deklaracijom nažalost nastoji smanjiti vremensko ograničenje za prijavu Sudu sa šest na četiri mjeseca. „Iako se ovom izmjenom želi smanjiti broj zahtjeva na Sudu u Strasbourgu, na kraju bi se mogla umanjiti temeljna kvaliteta tih zahtjeva, posebice u slučajevima u kojima je pristup pravnim savjetima i pomoći ograničen“, ističe Bochenek.

Konačno, kao što je istaknuo Glavni tajnik Vijeća Europe u svom govoru u Brightonu, važno je priznati da sve smislene reforme podrazumijevaju određeni trošak. Države članice moraju osigurati resurse pomoću kojih bi se Sud nosio s izazovima s kojima se suočava. „A ovo je jedan od aspekata o kojima u Brightonskoj deklaraciji uglavnom nema govora“.

Da bi Europski sustav ljudskih prava ispunio svoja obećanja u zaštiti ljudskih prava, ne poduzeti ništa nije rješenje. Umjesto toga, dok Sud mora nastaviti razvoj i poboljšanje svojih metoda rada, u koje svakako valja ubrojiti nedavna značajna postignuća vezana uz smanjenje broja zaostalih slučajeva, države moraju ispuniti svoje obveze u primjeni Konvencije.

Ukratko, premda je trebala osmisliti ambiciozan plan za osiguravanje održivosti konvencijskog sustava, Brightonska deklaracija na koncu u velikoj mjeri izbjegava teška pitanja, dok zadire u nezavisnost i autoritet Suda.

U četvrtak u 21.00h organizirana je javna diskusija na kojoj će o radnim pravima govoriti Danica Sabljak, predstavnica radnica Kamenskog i Jagoda Milidrag Šmid, savjetnica za socijalnu politiku Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske, uz moderatoricuValentinu Otmačić iz Amnesty Internationala Hrvatske. Diskusija će se baviti ključnim problemima u ostvarivanju ekonomskih i socijalnih prava u Hrvatskoj te prednostima koje bi se mogle ostvariti potpisom i ratifikacijom Fakultativnog protokola.

Ulaz je besplatan, a ulaznice možete rezervirati na http://www.dokukino.net/opsirnije/amnesty.html

Vidimo se!

Amnesty International zabrinut je da zabrana Povorke ponosa krši prava lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba na slobodu mirnog okupljanja te slobodu izražavanja bez diskriminacije.

Prema informacijama kojima raspolaže Amnesty International, organizatori Povorke, Rainbow Mission Foundation, podnijeli su 3. travnja zahtjev za odobrenje događaja i rute kojom bi Povorka prolazila. Sad namjeravaju uložiti žalbu sudu u Budimpešti protiv odluke policije.

Policija je svoju odluku objasnila činjenicom da bi Povorka imala negativne posljedice na promet u gradu koji se ne može preusmjeriti na alternativne rute. U odluci se ističe da bi ostvarivanje prava na mirno okupljanje sudionika/ica Povorke utjecalo na slobodu kretanja onih koji u njoj ne sudjeluju.

Iako države mogu ograničiti pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu izražavanja radi ostvarivanja cilja koji je legitiman u okviru međunarodnog prava, svako ograničenje mora biti nužno i razmjerno ostvarenju tog cilja. Međutim, zabrana LGBT Povorke ponosa u Budimpešti nije razmjerno ograničenje. Ruta koju su predložili organizatori i inače se koristi za demonstracije i prosvjede, čak i u posljednjih nekoliko tjedana. Prekid prometa nije legitiman cilj radi kojeg bi se prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja ograničavala. Sloboda kretanja onih koji ne sudjeluju u Povorci bila bi u ovom slučaju samo djelomično i privremeno ograničena.

Amnesty International poziva mađarsku policiju i državnu vlast da odmah ukinu zabranu održavanja Povorke ponosa, kako bi lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe mogle ostvariti svoja prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja bez diskriminacije. To uključuje i suradnju nadležnih tijela s organizatorima, kako bi se mogli pripremiti i sudjelovati u Povorci u srpnju bez prepreka, smetnji ili opasnosti.

Dodatne informacije

Prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja priznata su u sklopu nekoliko instrumenata za zaštitu ljudskih prava kojih je Mađarska država potpisnica, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ograničenja prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja dopuštena su prema međunardnom pravu samo ako se koriste za postizanje nekog legitimnog cilja. Ti ciljevi mogu biti zaštita javne sigurnosti, reda, zdravlja, morala ili temeljnih prava i sloboda drugih, a ograničenja moraju biti nužna i razmjerna ostvarivanju  ciljeva.

Prošle je godine u veljači policija u Budimpešti zabranila Povorku ponosa na osnovama sličnim onima koje se nalaze u odluci načelnika budimpeštanske policije od 6. travnja ove godine. Sud u Budimpešti je 2011., nakon žalbe od strane organizatora, na kraju ukinuo zabranu održavanja Povorke.

“Interes djeteta je da bude voljeno i da ima dom, a to mu jednako mogu pružiti istospolno orijentirane osobe kao i heteroseksualci.“ (Biserka Perman, zastupnica u Hrvatskom saboru, 2006. godina) 

“Neka dodatna prava trebaju imati, ali kad je riječ o usvajanju djece treba prije svega misliti o dobrobiti djece. Ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati.“ (Milenka Opačić, ministrica u Vladi RH, 2012. godina)

Organizacije civilnog društva smatraju potrebnim reagirati na izjavu ministrice socijalne politike i mladih u emisiji ‘Paralele’ na temu ‘Posvojiti dijete,  emitiranoj na HTV-u  4. travnja 2012.,  u kojoj gospođa Milanka Opačić upozorava na opasnost stigmatizacije djece ukoliko se “istospolnim parovima dozvoli posvajanje”, naglašavajući pritom kako su nezbrinuta djeca već ionako dovoljno stigmatizirana pa da bi takav vid posvojenja uzrokovao daljnju stigmatizaciju.

Istovremeno, u Hrvatskoj neka djeca već godinama žive u “istospolnim”, jednoroditeljskim, a katkad i lezbijskim ili gej obiteljima, koje su nastale smrću jednog od partnera, raskinućem heteroseksualne veze, jednoroditeljskim usvajanjem ili medicinski potpomognutom oplodnjom.  Minstrica Opačić na ovaj način,  ’argumentom’ o skrbi za dobrobit djece, zapravo samo perpetuira diskriminatornu praksu potvrđivanjem sveprisutnih stereotipa i predrasuda u društvu kao neupitnih, ne nudeći pritom nikakvo rješenje.

Ukoliko zaista postoji strah od stigmatizacije, tada se zasigurno treba  usredotočiti na društvo koje je u očima ministrice Opačić glavni problem i prepreka za legalizaciju ovog vida usvajanja. Pukim konstatiranjem kako negativne pojave postoje, zapravo se prihvaćaju nasilje, diskriminacija i homofobni stavovi. Baziranjem legislative na takvim temeljima legitimira se pasivan odnos prema negativnim društvenim obrascima što predstavlja veliku opasnost za daljnji društveni razvoj  i vrijednosnu integraciju u zajednicu zemalja EU.

Postoji li stvarna briga vladajuće koalicije i želja da se suprotstave nasilju, međuvršnjačkom nasilju i homofobiji, tada bi, umjesto restriktivnih odredbi i potvrđivanja diskriminacijskih praksi prema određenim skupinama građana i građanki, više energije trebalo uložiti u stvaranje temelja za ravnopravno i tolerantno društvo. Za takvo nešto nužno je ispuniti jedan od ključnih preduvjeta –  uvođenje građanskog i demokratskog obrazovanja u formalni školski sustav, što bi suštinski doprinijelo smanjenju ukorijenjenih predrasuda i stigmatizacije.

Podsjećamo ministricu Opačić na riječi njezine stranačke kolegice Biserke Perman, zastupnice u Hrvatskom saboru, izgovorene 2006. godine: “Interes djeteta je da bude voljeno i da ima dom, a to mu jednako mogu pružiti istospolno orijentirane osobe kao i heteroseksualci“.  To bi trebao biti putokaz ministrici Opačić koja sada ima moć i može bitno utjecati kreiranjem zakona i svojim primjerom na promjenu stavova građana i građanki Republike Hrvatske.

Organizacije supotpisnice:

Amnesty International Hrvatske

BABE! – Budi aktivna. Budi emancipiran.

Centar za mirovne studije

Centar za LGBT ravnopravnost

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Cenzura Plus

CroL – Udruga za medijski aktivizam

GOLJP – Građanski odbor za ljudska prava

Kuća ljudskih prava

LORI – Lezbijska organizacija, Rijeka

FADE IN

SDF – Srpski demokratski forum

Samostalni sindikat uslužnih djelatnosti Hrvatske

Zagreb Pride

Udruga Eko-Zadar

Ženska udruga – „IZVOR“

Queer Zagreb

Mjesto obavljanja posla: Zagreb, Hrvatska

Rok prijave: 06.05.2012.

Kontakt adresa: Praška 2/III, Zagreb

Kontakt osoba: Martina Tunuković (mtunukovic@amnesty.hr)

Kontakt telefon: 385-1-4812 573

                           385-99-574 6921

Opis posla:

Amnesty International je nezavisna nevladina i neprofitna organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava. AIH broji oko 3 200 članova/ica koji su nam velika potpora u onome što radimo i za nas je svaki/a naš/a član/ica bitan/a.

‘Jednog lijepog dana prije dvije ili tri godine, šetala sam ulicama Zagreba kad mi je pristupila djevojka s pristupnicom za Amnesty. Prvo sam je iz pristojnosti saslušala, a u sebi razmišljala da ću je odbiti na lijep način. A onda sam se zatekla kako potpisujem formulare za članstvo. Odjednom sam osjetila da tim članstvom mogu nekome bar malo pomoći i bio je to lijep osjećaj. I svake je godine sve ljepši i važniji.’

Ivana Freškura, članica AIH

Priključi se i ti i daj svoj doprinos borbi za ljudska prava. Za početak posjeti našu web stranicu www.amnesty.hr, pogledaj tko smo i kako radimo i slaže li se to s tvojim načelima.

Slaže se?

Onda si možda baš ti prava osoba za suradnika/icu na projektu ‘Direktnog dijaloga’.

Želiš li raditi na proširenju članstva AIH putem izravnog dijaloga s građanima, javi nam se!

Svaki/a suradnik/ca mora imati studentski ugovor na vlastito ime.

Što očekujemo:

-  minimalno 20 radnih sati tjedno

-  isključivo terenski rad na javnim prostorima u Zagrebu-

-  izraženu komunikativnost i otvorenost prema ljudima

-  aktivan pristup poslu kroz direktan kontakt s ljudima

- sposobnost i ustrajnost izvršavanja preuzetih zadataka

-  studentski ugovor na vlastito ime (obavezno)

-  pozitivan stav i sklonost timskom radu

-  odgovornost u poslu koji obavljaš

Što nudimo:

-  Rad u međunarodno priznatoj organizaciji za ljudska prava

-  Plaćanje po satnici

-  Mogućnost razvijanja novih znanja i vještina

-  Stjecanje iskustva u komunikaciji i promicanju ljudskih prava

-  Potrebnu edukaciju, sustavno praćenje i evaluaciju

-  Poticajnu i dinamičnu radnu atmosferu

Zamolbe s priloženim životopisom i motivacijskim pismom pošaljite na e-mail mtunukovic@amnesty.hr i admin@amnesty.hr najkasnije do 06.05.2012. ili poštom na: Amnesty International Hrvatske, Praška 2/III, 10 000 Zagreb, s naznakom: “Za natječaj – Suradnik/ca  na projektu direktnog dijaloga AIH”.

]]> http://amnesty.hr/2012/04/04/otvoren-natjecaj-za-radno-mjesto-suradnikca-na-projektu-direktnog-dijaloga/feed/ 0 http://amnesty.hr/2012/03/30/postani-dio-tima-amnesty-internationala-hrvatske/ http://amnesty.hr/2012/03/30/postani-dio-tima-amnesty-internationala-hrvatske/#comments Fri, 30 Mar 2012 13:22:16 +0000 amneditor http://amnesty.hr/?p=1595 AMNESTY INTERNATIONAL HRVATSKE TRAŽI VOLONTERE/KE ZA POSAO:

KOMUNIKACIJA S ČLANSTVOM

Rok prijave: 18.04.2012.

Kontakt adresa i telefon: Praška 2/III, Zagreb

Kontakt telefon : 01/4812573; 099/574 6921

Kontakt osoba: Martina Tunuković (mtunukovic@amnesty.hr)

Opis posla:

AIH broji preko 3100 članova koji su nam velika potpora u onom što radimo i za nas je svaki naš član bitan. Ovim projektom ‘ Komunikacija s članstvom’ želimo im se približiti i poboljšati našu komunikaciju s njima kako bismo udovolji njihovim željama, idejama, sugestijama ili kako bismo ih aktivnije uključili u sam rad našeg Ureda.

Upravo ste Vi kao volonter tu jako bitni jer nam Vi možete pomoći u tome. Možete se odazvati na ovaj oglas i uključiti se u ovaj projekt i komunicirati s našim članovima putem telefona i pomoći nam da ažuriramo podatke i nastavimo komunicirati s članovima AIH još bolje.

Poslovi uključuju:  edukaciju i adekvatnu pripremu vezanu uz vrstu posla koja će se obavljati, komunikaciju s članovima AIH putem telefona.

U prijavi je potrebno poslati životopis te motivacijsko pismo u kojem ćete ukratko navesti čime ste motivirani za volontiranje i koliko ste vremena otprilike spremni odvojiti za volontiranje u AIH.

Sa svakim/om suradnikom/com ured AIH potpisuje volonterski ugovor.

Što očekujemo:

• Visoku motivaciju
• Snažan osjećaj odgovornosti
• Spremnost na volonterski rad minimalno 12 sati tjedno u razdoblju od najmanje mjesec dana.
• Poznavanje rada na računalu
• Izvrsnost u komunikaciji, međuljudskim odnosima i sklonost timskom radu

Što nudimo:

• Rad u međunarodno priznatoj organizaciji za ljudska prava
• Stjecanje iskustva u komunikaciji i promicanju ljudskih prava
• Potrebnu edukaciju, sustavno praćenje i evaluaciju
• Poticajnu radnu atmosferu

Prijave pošaljite na e-mail mtunukovic@amnesty.hr i admin@amnesty.hr najkasnije do 18.04.2012.

Prva dama Sirije

Jamee’ al-Rawda

Qasr al-Rawda

Damask, Sirija

Vaša Ekscelencijo,

obraćam se Vama, Prvoj dami Sirije, da izrazim svoju  solidarnost i duboko suosjećanje sa sirijskim  ženama borcima  za ljudska prava.Vaša Ekscelencijo,

Pozivam Vas  da učinite sve što je u Vašoj moći kako biste osigurali ostvarivanje njihovih  prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja, bez straha od zastrašivanja, samovoljnih  uhićenja i kaznenih progona.

Istraživanje Amnesty Internationala utvrdilo je da su žene u Siriji, koje se bore za ljudska  prava, bile na čelu razotkrivanja kršenja ljudskih prava počinjenih tijekom nemira u Siriji, te su za to platile raznim vrstama maltretiranja koja su uključivala i samovoljna  uhićenja te mučenje.

Kao rezultat toga, mnoge aktivistice danas su u bijegu, dok su druge pak napustile zemlju.

Pozivam Vas, kao dugogodišnju aktivisticu za prava žena na međunarodnoj sceni, da pokažete inicijativu i iskoristite svoj utjecaj kako bi se okončalo nasilje i kršenje prava žena koje se za ista bore, te da se osiguraju odštete za ove žene.

S poštovanjem,