Amnestyjev izvještaj „Militias threaten hopes for new Libya“ bilježi rasprostranjena i ozbiljna kršenja ljudskih prava, uključujući i ratne zločine. Kršenja su počinile brojne paravojne postrojbe, na čijoj su meti oni koje smatraju Gadafijevim lojalistima. Zabilježeni su i slučajevi nezakonitog pritvaranja i mučenja – ponekad i do smrti.

I afrički doseljenici i izbjeglice žrtve su napada iz osvete prilikom kojih se prisilno raseljavaju čitave zajednice, a vlasti ne čine ništa kako bi istražile ta kršenja ljudskih prava i pozvale počinitelje na odgovornost. ”Paravojne postrojbe u Libiji u velikoj su mjeri izvan kontrole, a nekažnjavanje koje uživaju samo potiče buduća kršenja te održava nestabilnost i nesigurnost” izjavila je Donatella Rovera, viša savjetnica Amnesty Internationala za krizu na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

“Prije godinu dana Libijci su, zahtijevajući pravdu, riskirali svoje živote. Danas su nezakonite naoružane postrojbe koje nekažnjeno gaze ljudska prava ugrozile nadanja libijskog naroda. Jedini način da se prekinu ukorijenjenje prakse desetljeća kršenja ljudskih prava pod autoritarnom vladavinom pukovnika Gadafija jest osigurati da nitko ne bude iznad zakona i da se provode istrage o tim kršenjima.“

U siječnju i početkom veljače 2012., delegacija Amnesty Internationala obišla je 11 pritvoreničkih objekata pod kontrolom različitih paravojnih snaga u središnjoj i zapadnoj Libiji. U 10 od 11 pritvora, pritvorenici su izjavili da su ih mučili ili da su bili zlostavljani. Amnestyjevim delegatima pokazali su ozljede uzrokovane nedavnim zlostavljanjima. Nekoliko je pritvorenika reklo da su priznali silovanja, ubijanja i druge zločine koje nisu počinili samo da bi ih prestali mučiti.  Od rujna je najmanje 12 pritvorenika koje su držale paravojne postrojbe umrlo nakon što su bili mučeni. Njihova tijela su bila prekrivena modricama, ranama i posjekotinama, a nekima su bili iščupani nokti.

Pojedinci koji su bili zatvoreni u gradovima kao što su Tripoli, Gharyan, Misratah, Sirt i Zawiya i uokolo njih rekli su AI-ju da su ih vješali za noge te ih satima tukli bičevima, kablovima, plastičnim crijevima, metalnim lancima i drvenim palicama, a primali su i elektrošokove.

U pritvoru u Misrati delegat Amnesty Internationala vidio je naoružane članove paravojnih postrojbi kako premlaćuju pritvorenike te im prijete. To su bili pritvorenici koji su prema naredbama trebali biti oslobođeni. Stariji pritvorenik iz Tawargha je ščućuren čučao uza zid i plakao, dok ga je mlatio i prijetio mu pripadnik paravojske koji je rekao Amnesty Internationalu : “Oni iz Tawargha neće biti pušteni ili ćemo ih ubiti.”

U centru za ispitivanje u Misrati i Tripoliju Amnesty International pronašao je pritvorenike koje su istraživači pokušali sakriti, a koji su bili teško mučeni – jedan tako teško da je jedva mogao kretati se ili govoriti. Nije poznata niti jedna učinkovita istraga provedena u slučajevima mučenja, čak ni u slučajevima kada su pritvorenici umrli nakon što su bili mučeni u sjedištima paravojnih postrojbi ili u centrima za ispitivanje, koje su formalno ili neformalno povezane sa središnjim vlastima.

“Paravojnim postrojbama za koje postoje podaci o kršenju ljudskih prava pritvorenika jednostavno ne bi trebalo dopustiti da drže ikoga i svi pritvorenici trebali bi odmah biti prebačeni u ovlaštene pritvore pod kontrolom Nacionalnog prijelaznog vijeća.” Istraživanja nisu provedena ni o drugim teškim kršenjima, kao što su izvansudska pogubljenja pritvorenika i drugi ratni zločini, uključujući ubojstva oko 65 ljudi čija su tijela pronađena 23. listopada u hotelu u Sirtu koji je služio kao baza oporbenim borcima iz Misrate.

Pripadnici paravojnih postrojbi mogu se vidjeti na videosnimci koju je pribavio Amnesty International kako udaraju skupinu od 29 muškaraca u svom pritvoru i prijete im da će ih ubiti. Čuje se kako jedan govori: “Sve ih skupi i ubij ih”. Njihova tijela su bila među onima koja su pronađena tri dana kasnije u hotelu, mnoga sa rukama vezanim na leđima i metkom u glavi.

Libijske vlasti do sada nisu poduzele nikakve radnje protiv paravojnih postrojbi koje su prisilno raselile cijele zajednice – što je zločin po međunarodnom pravu. Paravojska iz Misrate protjerala je cjelokupno stanovništvo grada Tawargha, oko 30. 000 ljudi, te opljačkala i spalila njihove domove iz osvete zbog zločina za koje su neki iz Tawargha optuženi da su počinili tijekom sukoba. Tisuće pripadnika plemena Mashashya na sličan su način bili
izbačeni iz svog sela od strane paravojnih snaga iz Zintana. Ove i druge zajednice ostaju i dalje raseljene u improviziranim kampovima diljem zemlje, a ništa nije poduzeto kako bi se počinitelje privelo pravdi ili dopustilo raseljenim zajednicama da se vrate kući.

“Nekažnjavanje paravojnih postrojbi šalje poruku da se takva kršenja ljudskih prava toleriraju i pridonosi tome da takve prakse postanu prihvaćene. Osobe odgovorne za kršenja moraju biti pozvane na odgovornost za svoje postupke i uklonjene s položaja koji im može omogućiti da ponove takve povrede ljudskih prava”, navodi Donatella Rovera.  ”Nužno je da libijske vlasti odlučno pokažu svoje opredjeljenje za okretanjem nove stranice nakon desetljeća sustavnog kršenja ljudskih prava. To mogu učiniti tako da obuzdaju paravojne postrojbe, istraže sva prošla i sadašnja kršenja te procesuiraju odgovorne u skladu s međunarodnim pravom.”

Danas su aktivisti Amnesty Internationala Hrvatske prikupljene apele i peticije uručili zamjenici Državnog odvjetnika, gđi Jasmini Dolmagić.

U apelima i peticiji od DORH-a se zahtijeva da osigura da odgovorni za ubojstvo Milana Levara budu izvedeni pred lice pravde. “Ni nakon 11 godina nisu poznati počinitelji ovog teškog zločina. Amnesty International zalaže se za to da obiteljima svih žrtava zločina počinjenih tijekom i nakon rata bude osigurano pravo na istinu, pravdu i reparaciju”, izjavila je Sanja Freiberger, direktorica Amnesty Internationala Hrvatske.

„Vrijeme je da se Europska komisija napokon ozbiljno pozabavi mađarskom Vladom i da inzistira na poštivanju osnovnih prava koja su temelj za članstvo u EU,“ rekao je Nicolas Beger, direktor ureda Amnesty Internationala za europske institucije. „Vrijeme je da EU izvrši ocjenu usklađenosti mađarskog ustava sa standardima ljudskih prava, te poduzme sve potrebne mjere propisane člankom 7. Ugovora o EU“.

Komisija je 2011. počela razmatrati nacrt mađarskog ustava kako bi osigurala njegovu usklađenost sa zakonima i sporazumima EU, uključujući i Povelju o temeljnim pravima. U prosincu 2011., Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo, izrazila je zabrinutost dijelovima ustava koji se tiču dobne granice za umirovljenje sudaca i nezavisnosti tijela nadležnog za zaštitu podataka.

Amnesty International kritizirao je zbor povjerenika EU, koji obuhvaća svih 27 povjerenika, jer svojim izjavama nisu dostatno ukazali na potrebu da se EU ozbiljno pozabavi implikacijama zakona o medijima i ustava na ljudska prava.

Nevladine organizacije su također izrazile zabrinutost zbog zakona o mađarskom Ustavnom sudu, prema kojemu se od građana zahtijeva da imaju pravnog zastupnika, a uključuje i disksrecijsko pravo suda da izrekne visoke novčane kazne.

Postoje i jasne naznake da je novim zakonom o medijima, koji je usvojen 2010. i izmijenjen u ožujku 2011., u Mađarskoj ugrožena sloboda izražavanja.

Zagreb, 16. siječnja 2012. – Prema sudskoj presudi, objavljenoj ranije ovog mjeseca, Osnovna škola u slovačkom naselju Šarisské Michaľany u regiji Prešov mora desegregirati romske razrede, navode  Amnesty International i slovačka nevladina organizacija Centar za građanska i ljudska prava.

Ovom značajnom presudom, donesenom 5. prosinca 2011., Okružni sud Prešova utvrdio je da je škola diskriminirala romsku djecu podučavajući ih u odvojenim razredima bez pravne osnove.

„Po prvi put sud u Slovačkoj osudio je rasprostranjenu i nezakonitu praksu segregacije romske djece u obrazovanju, koja utječe na živote tisuća djece i zarobljava ih u krugu siromaštva i diskriminacije,“ izjavila je Barbora Černušakova, stručnjakinja Amnesty Internationala za Slovačku.

„Romska djeca u osnovnoj školi u Šarisské Michaľanyju novo polugodište započet će u segregiranim razredima, ali to ne smije biti dugotrajno. Škola mora provesti razmještaj bez odgode kako bi i oni mogli uživati obrazovne standarde kao i djeca u integriranim razredima,“ izjavio je Stefan Ivanco iz Centra za građanska i ljudska prava.

Godinama je osnovna škola u Šarisské Michaľanyju organizirala odvojene razrede na drugom katu zgrade, koje su pohađala isključivo djeca romskog podrijetla. Ova situacija je dodatno pogoršana u školskoj godini 2008./2009. kad je škola u odvojene razrede premjestila svu preostalu romsku djecu koja su pohađala integrirane razrede s djecom iz većinske populacije.

Sudski postupak protiv škole pokrenuo je Centar za građanska i ljudska prava u lipnju 2010. Centar je tvrdio da segregacija romske djece obrazovanjem u odvojenim razredima predstavlja ozbiljan oblik diskriminacije na temelju njihovog etničkog porijekla i kršenje njihovog prava na obrazovanje bez diskriminacije. Amnesty International se uključio u slučaj podnošenjem pisanog izvještaja kojim je ukazao da je odvajanje romske djece u segregirane romske razrede kršenje prava na jednako postupanje kao i na zabranu diskriminacije u skladu s međunarodnim pravom.

Okružni sud Prešova odbacio je tvrdnje škole da je obrazovanje romske djece, socijalno ugroženog porijekla, u odvojenim razredima jedini način da se omogući jednaka kvaliteta obrazovanja za sve učenike. Škola je tvrdila da su odvojeni razredi stvoreni kako bi se učiteljima omogućio individualniji pristup podučavanju te djece. Međutim, škola nije predočila dokaze o prednostima obrazovanja romske djece u  odvojenim razredima, kao ni objašnjenje jesu li takve mjere samo privremene, ili su dugoročne.

Nadalje, ukazivanjem na brojne međunarodne i regionalne standarde ljudskih prava, uključujući presude Europskog suda za ljudska prava, Okružni sud utvrdio je da segregacijom u obrazovanju škola krši obveze države u zaštiti ljudskih prava. Škola razmatra treba li podnijeti žalbu na odluku suda.

„Uprava škole mora ukloniti sve oblike segregacije i zamijeniti ih inkluzivnim obrazovanjem. To će biti izazovan zadatak, ali nema drugog rješenja kojim bi se u potpunosti ostvarila prava svih učenika u školi. Rado ćemo pomoći školi u formiranju i provođenju internog desegregacijskog plana u skladu s odlukom suda,“ izjavio je Stefan Ivanco iz Centra za građanska i ljudska prava.

„Posljedice sudske odluke idu puno dalje od osnovne škole u Šarisské Michaľanyju. To je poziv svim školama u Slovačkoj da prihvate inkluzivno obrazovanje temeljeno na etničkoj, kulturnoj i socijalnoj različitosti djece. Inkluzivno obrazovanje u multietničkom okruženju uči ih da budu društveni, tolerantni, obazrivi i odgovorni u društvu koje je po prirodi različito.“

„Sve osnovne škole moraju razviti individualni pristup podučavanja koje ne isključuje niti jedno dijete iz obveznog obrazovanja. Državne i lokalne vlasti u tome ih moraju podržati, u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama.“

Amnesty International i Centar za građanska i ljudska prava godinama su slovačkoj vladi izražavali svoju zabrinutost zbog ukorijenjene diskriminacije i segregacije romske djece u slovačkim školama. U rujnu 2010., Amnesty International je slovačkoj vladi predložio niz mjera koje bi osigurale da se zabrana segregacije provodi u praksi.

„Sudska odluka protiv segregacije u obrazovanju na temelju etničkog porijekla u jednoj školi mora potaknuti  slovačke vlasti na akciju. Nakon ostavke vlade u studenom 2011., sve političke stranke koje će formirati novu vladu nakon izbora u ožujku moraju se obvezati da će iskorijeniti diskriminaciju i segregaciju u školama u cijeloj zemlji.,“ izjavila je Barbora Černušakova iz Amnesty Internationala.

„Stvarne promjene nema bez iskrene političke volje. Nova slovačka vlada preuzima odgovornost za eliminaciju diskriminatornih prepreka i za uspješno uključivanje romske djece u obvezno obrazovanje.“

Na osamdeset stranica izvještaja Year of Rebellion: State of Human Rights in the Middle East and North Africa, organizacija opisuje kako su vlade diljem regije bile spremne upotrijebiti ekstremno nasilje u 2011. godini u pokušaju da se odupru dosad neviđenim zahtjevima  za temeljitim reformama.

No, Amnesty International navodi kako se ne čini da pokreti u regiji  pokazuju znakove  napuštanja svojih ambicioznih ciljeva ili prihvaćanja  djelomičnih reformi.

“S nekoliko iznimaka, vlade nisu uspjele prepoznati da se sve promijenilo”, rekao je Philip Luther, privremeni direktor Amnesty Internationala za Bliski istok i sjevernu Afriku. “Protestni pokreti u cijeloj regiji, koje su u mnogim slučajevima vodili mladi ljudi i u kojima su žene imale središnju ulogu, pokazali su se zapanjujuće otpornima i na najteže oblike represije.”

“Oni su pokazali da ih neće zavarati sitne promjene u načinu na koji ih tretiraju policija i snage sigurnosti. Žele konkretne promjene u načinu vladanja te osudu onih koji su počinili zločine u prošlosti.”

No, uporni pokušaji država da podvale kozmetičke promjene, da se odupru uspjesima koje su prosvjednici postigli ili da brutalnošću jednostavno natjeraju narod na pokornost, odaju činjenicu da je brojnim vladama preživljavanje režima jedini cilj.

Unatoč velikom optimizmu u sjevernoj Africi zbog svrgavanja dugogodišnjih vladara u Tunisu, Egiptu i Libiji, Amnesty International navodi da ti uspjesi još nisu dovoljno učvršćeni  ključnim institucionalnim reformama koje bi jamčile da se iste vrste kršenja ljudskih prava neće ponoviti.

Egipatski vojni vladari, Vrhovno vijeće oružanih snaga (SCAF), obećali su nekoliko puta da će ispuniti zahtjeve prosvjednika iz pokreta 25. siječnja, ali Amnesty International je utvrdio da su zapravo bili odgovorni za niz kršenja ljudskih prava koja su u nekim aspektima gora nego u doba Hosnija Mubaraka.

Vojska i snage sigurnosti nasilno su gušile prosvjede, što je dovelo do najmanje  84 smrtna slučaja u razdoblju između listopada i prosinca 2011. godine. Nastavlja se mučenje u pritvorima, a u godinu dana pred vojnim je sudovima suđeno većem broju civila nego u 30 godina vladavine Hosnija Mubaraka. Žene se ponižava u pokušaju da ih se odvrati od prosvjeda. Snage sigurnosti u prosincu su pretresle urede brojnih egipatskih i međunarodnih nevladinih organizacija u očitom pokušaju da utišaju  kritike na račun vlasti.

Amnesty International je izjavio da strahuje da bi u 2012. godini  mogli vidjeti daljnje pokušaje vojnog vijeća u ograničavanju mogućnosti Egipćana da prosvjeduju i slobodno izraze svoje mišljenje.

Ustanak u Tunisu donio je značajna poboljšanja na polju ljudskih prava, ali godinu dana nakon njegovog početka mnogi smatraju da je tempo promjena  prespor, a obitelji žrtava ustanka i dalje čekaju pravdu.

Nakon izbora u listopadu formirana je nova  koalicijska vlada. Moncef Marzouki, aktivist za ljudska prava i bivši  zatočenik savjesti prema Amnesty Internationalu,  postao je privremeni predsjednik države.

Amnesty International tvrdi da je u 2012. godini od ključne važnosti da Tunižani iskoriste priliku za izradu novog ustava kojim bi se zajamčila zaštita ljudskih prava i jednakost pred zakonom.

U Libiji se postavljalo veliko pitanje sposobnosti nove vlasti da kontrolira oružane postrojbe koje su pomogle zbaciti Gadafijeve snage, te da ih spriječi u ponavljanju obrazaca kršenja ljudskih prava naučenih u starom sustavu.

Unatoč tome što Nacionalno prijelazno vijeće (NTC) poziva svoje pristaše da izbjegavaju napade iz osvete, ozbiljna kršenja ljudskih prava od strane anti-Gadafijevih snaga rijetko su bivala osuđena. U studenom je UN izjavio da se otprilike 7000 pritvorenika nalazi u improviziranim centrima pod nadzorom revolucionarnih brigada, bez izgleda da im se osigura odgovarajući sudski  postupak.

U drugim su se zemljama, kako navodi Amnesty International, vlade čvrsto uhvatile za održanje na vlasti, u nekim slučajevima pod gotovo svaku cijenu, uključujući ljudski život i dostojanstvo.

Sirijske oružane snage i obavještajne službe odgovorne su za niz ubojstava i mučenja, odnosno zločina protiv čovječnosti, koje su počinile u uzaludnom pokušaju da zastraše, utišaju i potčine prosvjednike i protivnike. Do kraja godine bilo je više od 200 poznatih smrtnih slučajeva u pritvoru, 40 puta više od posljednjeg godišnjeg prosjeka za Siriju.

U Jemenu je borba za vlast uzrokovala dodatne patnje običnih Jemenaca. Povezano s prosvjedima poginulo je više od 200 ljudi, dok su još stotine stradale u oružanim sukobima. Deseci tisuća Jemenaca prisilno su raseljeni, što je uzrokovalo humanitarnu krizu.

Pojavila se nada da će objavljivanje neovisnog izvješća međunarodnih stručnjaka u studenom o kršenjima ljudskih prava povezanih s prosvjedima u Bahreinu označiti novi početak za zemlju. Na kraju godine preostaje vidjeti koliko je vlada uistinu predana provedbi širokog raspona preporuka komisije.

Vlada Saudijske Arabije najavila je velika novčana ulaganja u 2011. godini, a čini se da time pokušava spriječiti širenje prosvjeda u Kraljevstvu. Usprkos tome, pa i izradi represivnog  antiterorističkog zakona, prosvjedi su se nastavili krajem godine, posebno u istočnoj regiji zemlje.

U Iranu, čija je unutarnja politika tijekom 2011. uglavnom ostajala izvan pozornosti , Vlada je nastavila gušiti nezadovoljstvo pooštravanjem ograničenja slobode informiranja te se posebno usmjeravajući na novinare, blogere, nezavisne sindikaliste i političke aktiviste.

Amnesty International tvrdi da je odgovor međunarodnih sila i regionalnih tijela, kao što su Afrička unije, Arapska liga i EU, na razvoj događanja u 2011. godini bio nedosljedan. Međunarodna i regionalna tijela nisu uspjela pojmiti veličinu izazova kakav je suočavanje s ukorijenjenom represivnom vladavinom u regiji.

Ljudska prava su bila navedena kao razlog za vojnu intervenciju u Libiji, ali je Vijeće sigurnosti, ometano posebno od strane Rusije i Kine, do kraja godine izdalo samo mlaku izjavu o osudi  nasilja u Siriji.
I dok je Arapska liga djelovala brzo i u veljači iz članstva suspendirala Libiju, a kasnije i  Siriju kamo je uputila tim promatrača, nije se oglasila kad je vojska Saudijske Arabije, djelujući pod zastavom Zaljevskog vijeća za suradnju, pomagala bahreinskoj vladi u gušenju prosvjeda.

“Potpora svjetskih sila običnim ljudima u regiji bila je tipično neujednačena,” rekao je Philip Luther.

“No, ono u što je u prošloj godini nadasve upečatljivo jest to da su - uz neke iznimke - promjene u velikoj mjeri ostvarene zahvaljujući naporima lokalnih ljudi koji su izišli na ulice, a ne utjecajem i sudjelovanjem stranih sila.”

“Odbijanje običnih ljudi diljem regije da odustanu od svoje borbe za dostojanstvo i pravdu jest ono što nam daje nadu za 2012.godinu.”

Zagreb, 03. siječnja 2012. – Amnesty International je izrazito zabrinut činjenicom da se ni četiri godine nakon presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju D.H. i drugi,  češke vlasti nisu uhvatile u koštac s problemom sustavne diskriminacije romske djece u obrazovanju.

U presudi iz 2007.,  Europski sud za ljudska prava zaključio je da je sustav obrazovanja romske djece  ugrozio njihov razvoj i mogućnosti zaposlenja.

Međutim,  unatoč tako ozbiljnim posljedicama, češka vlada i dalje omogućuje postojanje sustavne diskriminacije time što ne poduzima temeljito i efikasno uklanjanje uzroka kršenja prava koja je utvrdio Sud. To pokazuju i podaci Češkog školskog inspektorata iz 2010., prema kojima su romska djeca još uvijek prekomjerno zastupljena u nekadašnjim školama za djecu s blagim mentalnim poteškoćama, koje su preimenovane u „praktične škole“. Češki pučki pravobranitelj zaključio je 2010. godine da ovakva prekomjerna zastupljenost predstavlja diskriminaciju.

Problem diskriminacije romske djece u češkom obrazovnom sustavu trebao je riješiti Nacionalni akcijski plan za inkluzivno obrazovanje, usvojen u ožujku 2010. Amnesty International sa zabrinutošću primjećuje da je njegova provedba u zadnjih 12 mjeseci zakazala. Ravnopravno obrazovanje za romsku djecu nije postalo prioritet nove Vlade, što je dovelo do ostavki više ključnih dužnosnika u listopadu 2010. i odlaska vanjskih stručnjaka iz radnih skupina Ministarstva obrazovanja u svibnju 2011. Nakon toga, kapaciteti Ministarstva za provedbu odluke Europskog suda ostali su izuzetno ograničeni.

U svibnju 2011., vlada je prihvatila amandmane na dva dokumenta sekundarnog zakonodavstva – na odredbe o savjetodavnim službama u školama te odredbama o obrazovanju djece,  učenika i studenata s posebnim obrazovnim potrebama. Amandmani su predstavljeni kao mjere koje će dovesti do provedbe odluke Europskog suda za ljudska prava. Međutim,  Amnesty International smatra da te mjere nisu dovoljne za učinkovitu provedbu presude.

Amnesty International poziva Odbor ministara Vijeća Europe – tijelo zaduženo za nadziranje provedbe presuda Europskog suda – da osigura da češka vlada poduzme mjere koje će dovesti do dokidanja diskriminatorne prakse i segregacije romske djece.

Dodatne informacije

13. studenog 2007. Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava objavilo je presudu u slučaju 18-ero romske djece protiv Republike Češke. U presudi u slučaju D.H. i drugi protiv Republike Češke Sud je zaključio da je segregacija romske djece na temelju njihove etničke pripadnosti protivna obvezi vlade da djeci osigura pristup obrazovanju bez diskriminacije. Sud je upozorio vladu da prekine tu praksu na temelju obveza koje proizlaze iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da u najvećoj mogućoj mjeri ispravi posljedice dotadašnje diskriminatorne prakse.

U izvještaju o Češkoj iz ožujka 2011., povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe,  Thomas Hammarberg, utvrdio je da segregacija romske djece u Češkoj široko rasprostranjena i ustaljena.

U lipnju 2011, u zaključcima UN-ovog Odbora za prava djeteta utvrđeno je da se diskriminacija romske djece u Češkoj nastavlja, uključujući sustavnu i nezakonitu segregaciju u okviru redovnog obrazovanja.

U rujnu 2011., Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije izrazio je zabrinutost zbog dugotrajne segregacije romske djece u obrazovanju u Češkoj. Odbor je kritizirao amandmane sekundarnog zakonodavstva (odredbe o savjetodavnim službama u školama i o obrazovanju djece,  učenika i studenata s posebnim obrazovnim potrebama), tvrdeći da bi te odredbe mogle dodatno ojačati diskriminaciju. Odbor je zatražio od Češke da poduzme konkretne korake koji će osigurati učinkovitu desegregaciju romske djece i učenika te im zajamčiti puno uživanje u  pravu na obrazovanje svih vrsta i na svim stupnjevima.

SURADNIK/CA NA PROJEKTU ‘DIREKTNOG DIJALOGA’

AMNESTY INTERNATIONALA HRVATSKE

Vrsta zaposlenja : Studentski ugovor

Mjesto obavljanja posla: Zagreb, Hrvatska

Rok prijave: 23.01.2012.

Kontakt adresa: Praška 2/III, Zagreb

Kontakt osoba: Martina Tunuković (mtunukovic@amnesty.hr)

Kontakt telefon: 385-1-4812 573

385-99-574 6921

Amnesty International je nezavisna nevladina i neprofitna organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava. AIH broji oko 2300 članova/ica koji su nam velika potpora u onome što radimo i za nas je svaki/a naš/a član/ica bitan/a.

Priključi se i ti i daj svoj doprinos borbi za ljudska prava. Za početak posjeti našu web stranicu www.amnesty.hr, pogledaj tko smo i kako radimo i slaže li se to s tvojim načelima.

Slaže se?

Onda si možda baš ti prava osoba za suradnika/icu na projektu ‘Direktnog dijaloga’.

Želiš li raditi na proširenju članstva AIH putem izravnog dijaloga s građanima, javi nam se!

Svaki/a suradnik/ca mora imati studentski ugovor na vlastito ime.

Što očekujemo:

• minimalno 20 radnih sati tjedno
• isključivo terenski rad na javnim prostorima u Zagrebu
• izraženu komunikativnost i otvorenost prema ljudima
• aktivan pristup poslu kroz direktan kontakt s ljudima
• sposobnost i ustrajnost izvršavanja preuzetih zadataka
• studentski ugovor na vlastito ime (obavezno)
• pozitivan stav i sklonost timskom radu
• odgovornost u poslu koji obavljaš

Što nudimo:

• Rad u međunarodno priznatoj organizaciji za ljudska prava

• Plaćanje po satnici

• Mogućnost razvijanja novih znanja i vještina

• Stjecanje iskustva u komunikaciji i promicanju ljudskih prava

• Potrebnu edukaciju, sustavno praćenje i evaluaciju

• Poticajnu i dinamičnu radnu atmosferu

Zamolbe s priloženim životopisom i motivacijskim pismom pošaljite na e-mail mtunukovic@amnesty.hr i admin@amnesty.hr najkasnije do 23.01.2012. u 12:00 sati ili poštom na: Amnesty International Hrvatske, Praška 2/III, 10 000 Zagreb, s naznakom: “Za natječaj – Suradnik/ca na projektu direktnog dijaloga AIH”.

ako već dugo sanjarite o tome da naučite vješto baratati kamerom i snimite svoje aktivističke i ine trenutke, a potom ih uobličite u jedinstveni video uradak, ovo je prava prilika za vas!

U suradnji s partnerima iz udruge RESTART (www.restarted.hr), a u sklopu projekta “Rights and videotapes” za koji nam je financijska sredstva dodijelio Amnesty International Nizozemske, organiziramo:

RADIONICU VIDEO-AKTIVIZMA

 Tijekom radionice polaznici će naučiti osnove snimanja, montaže, aktivističkog i TV novinarstva.  Uz pomoć mentora koji će ih pratiti budnim okom, polaznici će u parovima i snimiti svoj prvi video rad, u formi TV reportaže ili kratkog dokumentarnog filma.

Natječaj je otvoren za sve aktiviste/ice, volontere/ke i zaposlenice Amnesty Internationala Hrvatske, a odabir polaznica/ka ćemo vršiti prema sljedećim kriterijima: motivacija, kvaliteta razrađene priče i dosadašnji rad u AIH.

Radionica je podijeljena u dva dijela:

I) Radionica razrade priče i snimanja:

četvrtak – nedjelja 2-5. veljače 2012.

 u četvrtak i petak radionica se održava od 17:00 – 21:00 sat, a u subotu i nedjelju od 11:00 – 15,00, i 17,00 -20,00 sati

II) Radionica montiranja (teorija i praksa)

četvrtak – nedjelja 15.-18. ožujka 2012.

u četvrtak i petak radionica se održava od 17:00 – 21:00 sat, a u subotu i nedjelju od 11:00 – 15,00, i 17,00 -20,00 sati

Između prve i druge radionice polaznici će snimati svoje video radove uz pomoć RESTART-ovih mentora.

Projekcije radova polaznika radionice održat će se u Dokukinu tijekom travnja 2012.

Što očekujemo od polaznika?

- aktivno sudjelovanje tijekom čitavog trajanja radionice

- izradu jednog aktivističkog videa na temu ljudskih prava po vlastitom odabiru tijekom radionice, te još najmanje jednog aktivističkog videa na temu vezanu uz kampanje AIH tijekom narednih godinu dana

Što nudimo?

- vrsnu i zabavnu poduku i individualno praćenje RESTART-ovih mentora

- ljudskopravašku podršku (savjete i materijale) ureda AIH

- svu potrebnu opremu za snimanje i montiranje

Obrazac za prijavu je u privitku. Očekujemo vas!

municije i druge opreme egipatskoj vojsci i snagama sigurnosti, navodi se u priopćenju

Amnesty Internationala nakon što je vojska u više navrata nasilno prekinula prosvjede u

Kairu.

Organizacija je osudila prekomjernu upotrebu sile protiv prosvjednika te pozvala na prekid

svih transfera lakog oružja, municije i opreme u Egipat, kao i obustavu dostavljanja sve

opreme za očuvanje unutarnje sigurnosti koja može biti korištena za nasilno kršenje ljudskih

prava, poput suzavaca, gumenih i plastičnih metaka te oklopnih vozila.

„Opskrbljivanje egipatske vojske onim vrstama oružja, municije i ostale opreme koji se

koriste u izvršavanju brutalnih radnji protiv prosvjednika, kakvima smo svjedočili u zadnje

vrijeme, više se ne može smatrati prihvatljivim” rekla je Hassiba Hadj Sahraoui, zamjenica

direktora Amnesty Internationala za Bliski istok i Sjevernu Afriku.

„Jedno je očito; ili je vojna policija izdavala naredbe da se prosvjednici rastjeraju pod svaku

cijenu, ili Vrhovno vijeće oružanih snaga ne kontrolira vojsku i snage sigurnosti. Oba

scenarija jednako su zabrinjavajuća.“

Prema izjavi egipatskog Ministra zdravstva, od petka 16. prosinca najmanje je 11 ljudi

ubijeno, dok ih je stotine ranjeno.

Najmanje je 300 ljudi uhićeno i protiv njih je pokrenut pravni postupak, a među njima je

najmanje 11 žena te mnogo maloljetnika, od kojih neki imaju samo 10 godina. Nadalje, još 50

ljudi je bilo uhićeno na nekoliko sati, a potom pušteno. Svi su navodno teško pretučeni, dok je

onima koji su još u pritvoru uskraćena medicinska pomoć.

Nasilje je započelo kada je vojno osoblje krenulo raspršiti prosvjednike koji su sjedili ispred

vladinih prostorija. Vojska je pritom palila šatore, tukla prosvjednike palicama i pendrecima,

te na njih bacala kamenje i oštre predmete. Oružane snage potom su protiv prosvjednika

upotrijebile bojevo streljivo i sačmarice.

Amnesty International navodi kako dostupne video snimke, koje pokazuju intenzivno i

dugotrajno premlaćivanje, ukazuju na to da vojna policija proizvoljno koristi prekomjernu silu

s ciljem kažnjavanja prosvjednika, a ne u svrhu održavanja javnog reda i mira.

Video koji kruži internetom i izaziva opće zgražanje prikazuje vojnu policiju koja vuče dvije

žene po tlu, a potom ih teško premlaćuje.

„Vojska, koja je od preuzimanja vlasti prema ženama zauzela zaštitnički stav, odjednom

izdvaja dvije žene prosvjednice te prema njima postupa ponižavajuće. Čini se da je svrha

ovakvog postupanja odvratiti žene od prosvjedovanja”, rekla je Hassiba Hadj Sahraoui.

„To je, nažalost, postupanje u istom duhu kao i prisilni ‘testovi djevičanstva’, koje su oružane

snage provodile protiv žena prosvjednica ranije ove godine.“

Novinari i ostali koji su snimali događanja našli su se na meti vojske i snaga sigurnosti.

Amnesty International tvrdi kako je naizgled riječ o pokušaju SCAF-a da prosvjednike

prikažu kao izgrednike, te spriječe dokumentiranje kršenja ljudskih prava počinjenih od strane

vojske.

SCAF je pohvalio vojsku te za trenutno nasilje optužio prosvjednike, opisujući ih kao

nasilnike i vandale koji su, napadajući državnu imovinu, izazvali vojsku i snage sigurnosti.

Jedan egipatski vojni dužnosnik izjavio je da bi prosvjednici ispred vlade trebali biti spaljeni u

Hitlerovim pećima. Amnesty International smatra da takve izjave mogu biti protumačene

samo kao odobrenje vojsci i snagama sigurnosti da provode nasilje.

Prošlog vikenda treći su put od listopada mirni prosvjedi rezultirali smrću, te se broj smrtno

stradalih u prosvjedima od tada popeo na najmanje 84 osobe.

Početkom listopada najmanje je 28 ljudi, uključujući jednog vojnika, smrtno stradalo, nakon

što se prosvjed protiv vjerske diskriminacije u Kairu pretvorio u krvoproliće. Posljedice su

uključivale rane od metka i zgnječene dijelove tijela, nakon što su ljudi namjerno pregaženi

vojnim vozilima.

Najmanje je 45 ljudi ubijeno nakon napada na prosvjednike u Kairu i Aleksandriji u rujnu.

Tijela u mrtvačnici u Kairu navodno su imala rane na glavi i prsima od bojevog streljiva,

uključujući i one od sačmarica.

SCAF je obećao provesti istrage ovih slučajeva, ali nikakvi rezultati do sada nisu objavljeni.

Ranije ovog mjeseca Amnesty International je objavio informacije da su SAD u više navrata

izvršile transfer streljiva u Egipat, unatoč nasilnom suzbijanju prosvjeda od strana snaga

sigurnosti.

„Međunarodna osuda ovakvih akcija SCAF-a je dobrodošla, ali od samih riječi važnije su

konkretne akcije međunarodnih partnera Egipta kako bi se zaustavila kršenja ljudskih prava”,

rekla je Hassiba Hadj Sahraoui.

Pozivamo sve građanke i građane se pridruže kampanji i daju svoj doprinos zaštiti i
promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj i svijetu.