Mreža Hitnih akcija Amnesty Internationala pruža učinkovitu i brzu reakciju na hitne situacije uključujući zatočenike savjesti, zatvorenike i druge pojedince ili skupine čija su ljudska prava ugrožena. Djeluje na sličan način kao i osoblje hitne pomoći u bolnicama. Članovi Mreže hitnih akcija u više od 150 zemalja pišu i šalju pisma, e-poštu i faksove mnogim vladinim dužnosnicima koji su u poziciji da mogu osigurati sigurnost i pošteno postupanje prema onima koje AI nastoji zaštititi.
Bilteni iz sjedišta Amnesty Internationala u Londonu − Međunarodnog tajništva − stižu u naš ured u Zagrebu, gdje ih Koordinatorica za kampanje i aktivizam prevodi i priprema u obliku apela za slanje.
Nakon što se apeli pošalju, nadležna tijela brzo uviđaju da njihovim postupcima svjedoči međunarodna publika duboko zabrinuta za ishod određenog slučaja.
Kako je sve počelo?
Godine 1972. u Brazilu je vladao vojni režim, a zatočenici su redovito bili mučeni tijekom prvih dana nakon uhićenja. U očaju, istraživači Amnestyja razvili su tehniku hitnog djelovanja kao sredstva u slučajevima kada su mučenja i nestanci bili najizgledniji.
Profesor Luiz Rossi
Prva Hitna akcija izdana je 19. ožujka 1973.godine nakon uhićenja Luiza Rossija, profesora ekonomije na Sveučilištu u Sao Paulu. Uvečer 15. veljače 1973. dom profesora Rossija okružili su pripadnici vojne policije naoružani strojnicama, lokalna policija i policija Odjela za javni red i sjedište sigurnosti Sao Paula (DOPS). Rossi je uhićen bez obrazloženja.
Informacija o uhićenju profesora Rossija prošla je kroz nekoliko ruku. María José Rossi, njegova supruga, objašnjava: „Mi nismo mogli izaći iz kuće, niti na ulicu, pa sam morala pisati poruke susjedu da policija ne bi vidjela“. Na kraju je poruka Marie Rossi stigla u sjedište Amnesty Internationala u Londonu, gdje su neko vrijeme bili zaprimali izvješća iz Brazila o brutalnim mučenjima od strane državne vlasti. Da se profesor Rossi nalazi u pritvoru potvrđeno je tek dva tjedna kasnije.
Nakon savjetovanja s nekoliko međunarodnih organizacija i povezanih tijela za potporu kampanji za profesora Rossija, 16 dana kasnije Amnesty International je izdao svoju prvu Hitnu akciju.
Tijekom prvog tjedna travnja, Maríi José Rossi je rečeno da se javi u sjedište DOPS-a kako bi identificirala tijelo svoga muža. Međutim, po dolasku je vidjela je njezin muž živ te su joj pokazali gomilu pisama od pristaša Amnesty Internationala. Direktor DOPS-a rekao joj je: “Tvoj muž mora biti važniji nego što smo mislili, jer smo dobili sva ova pisma iz cijeloga svijeta.”
Profesor Rossi oslobođen je 24. listopada 1973.godine. Kasnije je napisao:
“U svoje ime, ime moje žene, imena moje djece i drugih Brazilaca u sličnim situacijama, želimo zahvaliti na svim dokazima humanosti i dobroti koje su nas utješile i pomogle nam.”
Slanje apela
Slanje apela središnji je dio djelatnosti Amnesty Internationala i njegove djelotvornosti. Pisanje apela nije težak posao. Nije potrebno da pisma budu lijepo napisana ili da budu duga. Njihova je svrha pokazati brigu i istaknuti jasan zahtjev.
Evo nekoliko jednostavnih pravila za povećanje djelotvornosti apela:
- Apeli moraju uvijek biti pristojno napisani i razumljivi. Posebno pazite da se ne izražavate na način na koji bi se oni mogli iščitati kao agresivni ili napadački jer vas u tom slučaju dotična vlada neće smatrati ozbiljnima.
- Pri svakom slučaju slijedite upute u kojima se od vas traži da poduzmete različite akcije ovisno o okolnostima.
- Identificirajte osobu za koju pišete – čitko napišite njegovo/njezino ime, pojedinosti kao što su datum njezina ili njegova zatvaranja te mjesto zatočenja, ako je ono poznato.
- Jezik:
- pišite na engleskom jeziku ili jeziku zemlje na koju se slučaj odnosi ako dobro znate taj jezik
- uz originalni tekst priložite svoj tekst s oznakom “Prijevod na npr. hrvatskom jeziku”
- ako dotična zemlja ima veleposlanstvo u vašoj zemlji, pošaljite joj apel – osoblje veleposlanstva trebalo bi ga prevesti i obavijestiti svoju zemlju
- Budite kratki. Manja je vjerojatnost da će dugačko pismo biti pročitano. Dovoljno je samo nekoliko redaka da upozorite dotičnu vladu na svoju zabrinutost. Dobro je pravilo da se ne piše više od jedne stranice.
- Naglasite da je vaša zabrinutost povezana s međunarodnim pravom – nikako nemojte dati do znanja da se politički ili ideološki suprotstavljate vladi kojoj pišete.
- Predstavite se navođenjem svog imena. Možete napisati i iz koje ste države, obrazovanje ili zanimanje kako biste pokazali da se ljudi posvuda, u različitim okolnostima brinu za ljudska prava. Bilo bi dobro spomenuti ako imate bilo kakvu posebnu vezu s dotičnom državom.
- Oslovljavanje važnih ljudi – za to nema nekih opće prihvaćenih međunarodnih pravila, ali preporuča se da se upotrebljava sljedeće;
- Za kraljeve i kraljice – Vaše Veličanstvo
- Za šefove država kao što su predsjednici, predsjednici vlada i drugi ministri, te veleposlanike – Vaša ekscelencijo
- S poštovanjem je prihvatljiv izraz za kraj pisma
